Osam načina da prepoznate da li vas neko laže

16.02.2024. | 22:20

Iako se razotkrivanje laži često prepušta stručnjacima za govor tijela i poligrafima, postoji nekoliko načina na koje i mi možemo da postanemo “detektor laži”. Od posmatranja očiju, do gestikulacija ili čak disanja, brzom analizom sagovornika možemo zaključiti da li je iskren ili ne.

Nekada je veoma teško prepoznati da li je neko iskren ili ne, ali srećom, ljudsko tijelo će često slati suptilne signale kada neko ne govori istinu. Prije svega, smišljanje laži i osjećaj krivice koju to donosi često mogu prouzrokovati nelagodu, koja se pokazuje na nekoliko načina:

Velika pauza: Laganje je prilično složen proces sa kojim telo i mozak moraju da se suočavaju. Prvo, mozak mora da proizvede istinu koju odmah zatim mora da potisne, pa mora da izmisli laž i da je prenese na ubjedljiv način.

Ovo često dovodi do pauze koja je duža od uobičajenih prilikom govora. Ponekada, da bi se ova pauza spriječila, neko će možda i da nas upita “Zašto je to važno? Zašto me to pitaš, možeš li da ponoviš pitanje?”, umjesto da pruži direktan i otvoren odgovor.

Oči govore više od reči: Ljudi mogu očima da izraze više emocija od bilo koje životinje, pa isto tako mogu da odaju i tajne koje neko pokušava da sakrije.

Istraživanja su pokazala da kada neko pogleda ulijevo, to znači da uglavnom pokušava da se sjeti prethodnih događaja, ali kada im se oči okrenu udesno, to znači da razmišljaju “kreativnije” (to jest, vjerovatno smišljaju kako da sakriju istinu). Takođe, znak da neko laže može da bude i izbjegavanje kontakta očima, to jest gledanje u stranu ili u pod.

Gubljenje daha: Prikrivanje istine izaziva fiziološki odgovor na stres kod većine ljudi, što znači da se aktivira mehanizam “bori se ili bježi”: Usta počinju da se suše, više se znoje, puls im se ubrzava, a disanje postaje plitko.

Kompenzacija: Lažov će često da previše govori ili imati upadljive gestikulacije, kako bi pokušao da bude ubjedljiviji. Ovaj preteran govor tela može da uključuje previše kontakta očima (često bez treptanja) i prenaglašene pokrete ruku.

Nepomično lice: Iako neki ljudi vjeruju da nedostatak ekspresije može da im pomogne kada lažu, nekada je upravo to najveći znak da nas zapravo lažu, jer se nekada može primjetiti da je nedostatak emocija isuviše neprirodan.

Skrivanje lica: Kada neko laže, često ima jaku želju da sakrije svoje lice od “publike”. Ovo znači da će se osloniti na gestove kao što su dodirivanje nosa ili skrivanje usta šakom.

Samoutjeha: Stres i nelagoda tokom laganja mogu da navedu lažljivca da sebe podsvjesno tješi, pa će možda da se ljulja, prekrstiće ruke, dodirivaće kosu, nakit… Svi povremeno koristimo gestove za samoutehu, ali to će se dramatično povećati kada neko laže.

Mikro gestovi: Ovo su skoro neprimjetni gestovi ili izrazi lica koji mogu da se pokave na licu samo u jednoj sekundi, toliko brzo da ih je teško prepoznati. Na primjer, stručnjaci će često koristiti video zapise lažljivca, pa ih zatim usporiti, kako bi otkrili pravi odgovor iza njegovih riječi.