Otkriveno zašto pas ujeda, zapamtite ove razloge: A kad vas čopor napadne – ovo ne radite

09.12.2024. | 11:05

U beogradskom naselju Rakovica sinoć oko 18:55 časova na ulici se odigrao pravi pakao, kada je, vlasnički pas ujeo dečaka L. Đ. (7), nakon čega su se sukobili otac djeteta i gazda životinje.

Vlasnički pas se, kako Telegraf saznaje, otrgao sa povoca i ugrizao dijete (7), a gazda se potom udaljio sa mjesta napada, odnosno “pobjegao”. Međutim, otac napadnutog djeteta je sustigao vlasnika i udario ga u lice, a ovaj ga je poprskao suzavcem u facu!

Nažalost, dječak je zbog težine povreda hitno hospitalizovan u Tiršovu i ima povredu butine.

Policija je odmah intervenisala i uhapsila obojicu.

O slučaju je obavješteno tužilaštvo.

Kako funkcioniše čopor?

– Ponašaju se onako kako su naslijedili od vukova; čoporativno, imaju vođu. Imaju “satelite” koji pokušavaju da skrenu pažnju plenu da bi vođa mogao da napadne – navodi Gavrić.

Dodajući da je bježanje najgora stvar koju čovjek tada može da učini:

– Kada krenete da bježite od čopora, onda ste plijen.

Kaže da su na ulici najčešće psi koji su nekad bili ljubimci. Priključuju se čoporu u strahu i u njemu poštuju hijerarhiju.

– Dešava se da vlasnik bije psa, ali on će i dalje da ide za njim, zato što to kod njih tako funkcioniše i tako je odvajkada. Pas traži pažnju i vođu čopora.

Ljudi često nemaju vremena za svoje životinje i onda kada imaju višak energije, te životinje postanu destruktivne, grizu nameštaj… Onda budu izbačene na ulicu. Ljudi ne razmišljaju da su oni uzrok – kaže navodeći da su vlasnik i ljubimac takođe jedan čopor, te da se i tu zna ko je vođa.

Kaže da psi čovjeka ne napadaju “iz čista mira”, te da to leži i u psećoj logici.

– Prije svega zato što je čovjek veći od njega. Psi se prepoznaju među sobom i određuju snagu na osnovu visine očiju. Gledaju koliko je pas krupan. Mali nikad ne napada velikog – kaže.

Navodi i zbog čega se napadi ipak dešavaju.

Četiri razloga zbog kojih pas napada

– Psi laju da upozore čovjeka da ulazi na njihovu teritoriju. Čoper umije da napada u želji da odbrani mladunce. To se veoma rijetko dešava. Dešava se da pokušavaju da odbrane teritoriju gdje imaju hranu. Ako postoji neki kontejner gdje se često baca hrana, onda pokušavaju da brane to što je za njih izvor života – navodi razloge ističući podatke koji idu u prilog poslovici da pas koji laje, ne ujeda:

– Pas laje da upozori. Kad hoće da napadne, on se ućuti, iskezi zube, nakostreši dlaku, povije uši, nekad povije rep, nekad i maše repom. Ako maše repom, dakle, ne znači da neće napasti. Ali pas koji laje kada prolazite pored dvorišta, često prestane da laje kada uđete u dvorište, prenosi Telegraf.

Dešava se i da psi potrče za kesom sa hranom, što je posebno veliki problem za djecu.

– Psi krenu za njima, ljudi se uspaniče i mlate tom kesom, psi to doživljavaju kao napad. To je zabuna između čovjeka i čopora pasa. Najveći problem jeste što su djeca ugrožena kategorija jer su mali. Njih psi prepoznaju kao manji plen koji lakše mogu da savladaju – kaže navodeći mogući scenario:

– Roditelji spakovali djetetu hranu, okačili mu je o ranac na leđima. Ono đače prvače, drugi, treći razred… Psi jednostavno krenu za tom hranom, a djeca krenu da bježe, onda to izaziva još veću paniku i tako to eskalira. Savjetujmo roditeljima i deci da ne pakuju hranu u kese, nego u kutije koje ne puštaju mirise, jer psi imaju daleko oštrije čulo mirisa nego mi.

Pored toga što upozorava na bježanje, objašnjava na koji način treba postupiti kada se čovek nađe pred čoporom pasa.

Kako reagovati u krizi?

– Ako čopor pasa stane ispred čovjeka, očekujući reakciju, čovjek ne smije da se uspaniči, ne smije da bježi. Druga stvar je da ne treba ni da ih napada. U prvom slučaju se predstavlja kao plen. A ako krenete da ih napadate, onda ste faktički agresor i oni se brane. Vjerovatno će vas napasti. Važno je da ih ignorišete – kaže navodeći kako je to izvodljivo:

– Niti da pokažete da ih se bojite niti da ste prijetnja za njih. Treba da stanete, da sačekate da prođe to njihovo testiranje, da ne gledate psa u oči, da mu se ne smijete, tj. ne kezite zube.

Kaže i da postoji pogrešno uvjerenje da su veliki psi opasni, te da statistika pokazuje da najviše ujedaju mali. U korijenu toga opet je, kaže, strah.

– Pas koji je u naručju vlasnika i koji se tu osjeća sigurno, može i da ujede kad neko krene da ga pomazi – kaže navodeći da to nije slučaj sa velikim psima, jer se ne osjećaju ugroženo.

Navodi i da “nesporazumi” između čovjeka i psa nastaju i iz najbolje namjere. Kada se sretnu dva psa na povocu, žele da se onjuše, a vlasnici ih često privlače sebi da bi izbjegli sukob.

– Ako me vlasnik privlači da budem bliži njemu, znači da je opasnost i da treba da ga branim – tumači situaciju iz perspektive psa, čuvara i odanog prijatelja:

– Psi kad su u čoporu, oni se sabiju. Što su gušće, to su jači. To je jednostavno signal da pas treba da napadne, a vlasnik se uplaši, pa još više vuče psa i onda dolazi do nesporazuma.

Kaže i da različite vrste pasa različito reaguju, te da se dešava i da ljudi imaju pogrešan pristup. U dvorište ovčarskog psa, kaže, ne treba tek tako ući. On je, navodi, vrlo teritorijalan. Haski je, sa druge strane, bezopasan, ali se ne vezuje za čovjeka.