Ova bakterija je najveći neprijatelj želuca: Lako se zarazite, a posljedice mogu biti opasne

30.11.2024. | 21:26

Ukoliko imate helikobakteriju, nikako ne smijete da pijete iz istih čaša ili koristiti isti pribor za jelo i tanjire sa ukućanima.

Helikobakter pilari nas najlakše i najbrže napada preko prljavih ruku.

Infekcija je češća u porodicama koje imaju više članova, a veliki broj ljudi ne zna ni da je inficiran dok se ne pojave tegobe.

Najčešće se javljaju nadutost i bolovi u stomaku, izražena mučnina i nagoni za povraćanjem. Njeno djelovanje nije nimalo naivno, a evo kako najbolje možemo da je se riješimo.

Šta uzrokuje infekciju

Uz oralni, fekalni put je takođe zaslužan za povećan broj inficiranih. Treba redovno prati ruke, posebno poslije korišćenja toaleta.

Kakve nam sve opasnosti donosi

Helikobakterija je najčešći uzrok gastritisa (95 odsto slučajeva), ali i najbitniji uzročnik čira na želucu i dvanaestopalačnom crijevu, koji se javlja kao posljedica hroničnog gastritisa.

Kako da otkrijemo da imamo helikobakteriju

Dijagnoza se postavlja testiranjem na prisustvo bakterija. Ako su tegobe blage, benigne su i bezopasne u 80 odsto slučajeva. Međutim, kod dvadesetak odsto inficiranih osoba bakterija može da izazove ozbiljnije probleme, poput čira. Karcinom želuca i debelog crijeva se javlja kod oko jedan odsto zaraženih.

Simptomi

– bol u želucu i crijevima – mučnina – povraćanje – gorušica – nadutost – loš zadah – osjećaj sitosti – osjećaj težine u stomaku – dijareja

Kako da prepoznamo ova oboljenja

Bol u trbuhu se često javlja, prisutni su i loš zadah, rana sitost, nadutost… Krvarenje iz digestivnog trakta, gubitak težine veći od pet odsto uz porast trbušne mase, uz druge simptome, upućuju na nastanak raka želuca.

Koje vrste testova treba da uradimo

Pacijenti koji su čuli za ovu infekciju često se sami odlučuju na testiranje antitijelima putem krvi, ali ovaj test nije najbolji način za utvrđivanje prisustva helikobakterije. Posebno što poslije izliječenja čak 10-15 godina nalaz može da ukaže na njeno postojanje u krvi. Najbolji načini za utvrđivanje tačne dijagnoze su gastroskopija – uzimanje uzoraka tkiva želuca, tzv. urea – izdisajni test, i test preko stolice pacijenta. Gastroskopija je invazivna analiza, a ove druge neinvazivne – preporučuju se pacijentima mlađim od 50 godina koji nemaju nikakve alarmantne simptome.

Mogu li antibiotici da riješe problem

Antibiotici su više nego dobrodošli. Terapija se obično sastoji od uzimanja dva antibiotika, traje sedam dana.

Međutim, primjetno je da je ova bakterija posljednjih godina dosta evoluirala, a treba savladati i rezistenciju na antibiotike, koja se danas javlja kod trećine pacijenata. Dakle, kompletna farmakološka terapija će dati rezultate poslije 10-14 dana tretmana, određuje se za svakog pacijenta individualno. Izdisajni test treba da se ponovi šest nedjelja poslije uzimanja terapije.

Šta još pacijenti treba da znaju

Dok se liječe, ishrana bi trebalo da bude bazirana na povrću – na pijacama su prisutni kupus, šargarepa… Dobrodošle su i žitarice od cijelog zrna, posebno ječam i riba. Treba izbjegavati meso, posebno roštilj. Za vrijeme liječenja ne treba jesti masnu, slanu, začinjenu, ljutu i prženu hranu. Dok se uzima terapija, savjetuje se i upotreba probiotika da bi se izbjegla dijareja, prenosi Stil.