Pet načina na koje usamljenost može negativno uticati na vaše zdravlje
02.07.2024. | 22:50Način na koji doživljavamo usamljenost razlikuje se od osobe do osobe, ali može imati duboke posljedice, posebno na naše zdravlje.
Usamljenost je osjećaj koji ćemo svi iskusiti u nekom trenutku svog života. Osjećamo se usamljeno jer nemamo dovoljno društvene interakcije, rekla je Liza Gan, šef odeljenja za prevenciju mentalnog zdravlja u najvećoj zdravstvenoj dobrotvornoj organizaciji u Velikoj Britaniji, Nuffield Health.
Usamljenost nije samo fizički odvojena od drugih. Usamljenost je emocionalno stanje koje uključuje osjećaj nepovezanosti ili mentalne odvojenosti. Ovo ima smisla s obzirom na to da nas sada više nego ikada oblikuju naše društveno okruženje i priroda naših odnosa.
Dakle, na koje različite načine usamljenost može uticati na vaše zdravlje? Zdravstveni stručnjaci su iznijeli sve što treba da znate.
Šta može izazvati usamljenost?
Gunn kaže da se možete osjećati usamljeno jer ne viđate dovoljno drugih.
Pojačani osjećaj usamljenosti uobičajen je u ljetnjim mjesecima kada se čini da svi uživaju na odmoru sa prijateljima, a nemate sa kim da napravite takve uspomene, rekla je ona.
Ponekad se možete osjećati i usamljeno kada ste u društvu. Gunn kaže da je ovo obično praćeno osjećajem praznine ili nepovezanosti.
Određeni životni događaji kao što su raskid, žalost ili penzionisanje mogu biti razlog zašto se osjećate usamljeno. Kada izgubimo nekoga ili nešto, odjednom možemo postati manje društveni, rekla je ona.
Postoje i trenuci kada vrijeme provedeno u društvu može izazvati osjećaj usamljenosti. Na primjer, rođenje djeteta ili početak novog posla mogu značiti nove društvene krugove, ali ne moraju nužno da zadovoljavaju naše društvene potrebe.
Bolesti srca i moždani udar
Farmaceut Karolina Gonkalves, glavni farmaceut u Farmaciji, kaže da usamljenost, posebno hronična, može negativno da utiče na naše zdravlje.
Istraživanja pokazuju da su usamljenost i loši društveni odnosi povezani sa povećanim rizikom od srčanih bolesti i moždanog udara, rekla je ona.
Hronična usamljenost može izazvati psihološki stres, podižući nivoe hormona stresa, koji vremenom mogu oštetiti arterije, što dovodi do stanja poput hipertenzije i ateroskleroze.
Proizvodnja inflamatornih citokina
Pored toga, Goncalves je takođe rekao da istraživanje pokazuje da stres i socijalna izolacija mogu povećati proizvodnju inflamatornih citokina (signalnih proteina koji kontrolišu upalu).
Povećana upala može podstaći rast plaka, olabaviti plak u arterijama i izazvati krvne ugruške, što može doprinijeti razvoju i napredovanju srčanih bolesti i moždanog udara, rekla je ona.
Stres
Zbog povećanog stresa izazvanog usamljenošću, mnogi ljudi preuzimaju navike poput pušenja i prekomerne konzumacije alkohola kako bi pokušali da blokiraju osećaj usamljenosti. Ove navike negativno utiču na zdravlje.
Pušenje može oštetiti krvne sudove i uske arterije, povećavajući rizik od srčanog i moždanog udara. Hemikalije u cigaretama, kao što su nikotin i ugljen monoksid, podižu krvni pritisak i smanjuju kiseonik u krvi, opterećujući srce, rekao je Goncalves.
Pijenje može dovesti do visokog krvnog pritiska jer stimuliše simpatički nervni sistem, zbog čega srce brže kuca i krvni sudovi se sužavaju.
Depresija
Gan tvrdi da hronična usamljenost može da utiče na naše fizičko zdravlje, kao i na naše mentalno zdravlje, nanoseći štetu koliko i pušenje 15 cigareta dnevno.
Ona je povezana sa dvostruko većim rizikom od rane smrti u poređenju sa gojaznošću i sa visokim krvnim pritiskom, visokim holesterolom, srčanim i moždanim udarima, rekla je ona.
Ne može se zanemariti ni društveni uticaj usamljenosti. Osjećaj izolacije može dovesti do povećanog rizika od problema sa mentalnim zdravljem kao što je depresija.
Dijabetes tipa 2
Istraživanja su pokazala da usamljenost može povećati rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.
Istraživanja su pokazala da je osećaj usamljenosti povezan sa 14 odsto većim rizikom od dijabetesa tipa 2. To bi moglo biti zbog većeg nivoa stresa povezanog sa usamljenošću, rekao je Goncalves.
Viši nivoi stresa dovode do povišenih nivoa kortizola, što može povećati nivo šećera u krvi i insulinsku rezistenciju, što dovodi do dijabetesa tipa 2.