Roditelji moraju da brini o djeci: Svađe ostavljaju dugotrajne posljedice na psihu mališana

27.03.2022. | 16:38

Rasprave i svađe su česta pojava u porodičnim odnosima, a roditelji u afektu vrlo često ne razmišljaju o tome kakve posledice riječi koje u tim momentima izgovaraju jedno drugom ostavljaju na psihu i razvoj djece.

“Odnosi roditelja, način na koji komuniciraju i vode rasprave igraju veliku ulogu u životu djeteta i mogu da utiču na njegovo psihičko zdravlje, uspjeh u školi, ali i budućnost veza u koje će ulaziti kada odraste”, kaže za Ona.rs terapeut Marija Ristić.

Ona naglašava da roditeljske rasprave ne moraju da budu nužno negativne i da loše utiču na djecu.

“Prvo ćemo se osvrnuti na benigne rasprave koje su i poželjne kako bi djeca naučila da postoje različita mišljenja i da ljudi imaju različite stavove. Te rasprave su bezazlene svi dok se završavaju izvinjenjima i s ljubavlju, što može pozitivno da utiče i na produbljenje porodičnih odnosa”, objašnjava psihoterapeut.

Ristić ističe da je u takvim situacijama djeci važno objasniti šta je uzrok rasprave i kakve su njene posljedice, odnosno šta ona donosi dobro, a onda im i pokazati da su posle takvih rasprava izvinjenja, zagrljaji i poljupci roditelja normalna stvar.

“Problem nastaje kada su svađe suviše česte, intenzivne i agresivne. To je traumatično za djecu. Ukoliko roditelji agresivno viču jedno na drugo ili izbjegavaju komunikaciju, što je vid pasivne agresije, to na decu može da ostavi ozbiljne psihološke posljedice na duge staze”, objašnjava ona.

Ristić navodi da su brojna istraživanja, širom svijeta, ali i ono sa čim se psihoterapeuti susreću u praksi, pokazala da djeca stara samo šest mjeseci mogu imati povišen puls i pojačano lučenje hormona stresa ako su izložena čestim, agresivnim roditeljskim raspravama.

“Kada su u pitanju starija djeca i adolescenti, oni mogu imati čak i poremećaje ranog razvoja mozga, probleme sa spavanjem, mokrenjem u krevet u uzrastu za koji to neobično, kao i anksioznost. To sve može da se odrazi na rezultate u učenju i na uspeh u školi”, objašnjava psihoterapeut.

“Teške” svađe mogu da budu traumatičnije od razvoda

Ristić navodi da se ranije smatralo da je najveća trauma za djecu razvod roditelja.

“Sam čin rastave, odnosno činjenica da roditelji neće živeti zajedno manja je trauma, pokazali su i praksa i istraživanja, od onoga što mu je prethodilo, a to su učestale, agresivne svađe, vikanje ili, najgore od svega, porodično nasilje koje na psihu djece ostavlja katastrofalne posledice”, ističe psihoterapeut.

Ona navodi da je za razvoj djece od izuzetnog značaja atmosfera u kući i ono što su u njoj naučili.

“Roditelji vrlo često nisu svjesni toga da će djeca taj model naučiti i sutra će ga prenijeti u svoju porodicu potpuno nesvjesno, a onda upadamo u ‘vrzino kolo’ iz koga se teško izlazi. Zato je važna svjest da se na tome radi i da se to u jednom momentu presiječe kao model, jer postaje generacijski problem”, objašnjava Ristić.