Šest fraza koje otkrivaju osobu sa traumama iz djetinjstva
13.07.2024. | 19:20Naizgled obične fraze koje se svakodnevno koriste mogu da ukažu na to da osoba nije imala mirno i srećno djetinjstvo.
Prema mišljenju psihologa način na koji se izražavamo posljedica je vaspitanja. To znači da neke fraze koje koristimo mogu otkriti da smo u djetinjstvu doživjeli psihološku traumu. To su naizgled obične fraze koje se svakodnevno koriste, ali ih češće koriste oni koji nisu imali mirno i srećno djetinjstvo.
„Ja mislim“
Kada čovjek kaže „mislim“, to znači da sumnja u svoj sud i da se plaši da ne uradi nešto pogrešno. Takođe, ovaj izraz se nesvjesno koristi kao pripremljena odbrana od mogućeg napada drugih ljudi.
Ove riječi najčešće koriste oni koji su se u djetinjstvu suočili sa kritikama, poniženjima i uvredama od strane roditelja.
„Upravo se desilo“
Prema mišljenju psihologa, rečenica „upravo se desilo” je najlakši način da neko skine odgovornost.
Ove riječi ukazuju na to da se osoba osjeća nemoćno i da ne kontroliše situaciju u kojoj se našla.
Dva su razloga zašto odrasla osoba često ponavlja ovu frazu: prvi je strah od kazne, a drugi je prezaštićenost u djetinjstvu.
„To je samo moje mišljenje“
Ova fraza se može koristiti u dva konteksta. Ponekad osoba želi da stavi do znanja da svoje mišljenje ne smatra važnim, a ponekad, ako se hladno kaže, to pokazuje da osoba misli da je posebna.
Druga opcija se formira kod djece prezaštićenih roditelja, dok je prva karakteristična za osobe čiji se stavovi ignorišu ili obezvređuje“, kaže terapeut Natalija Superfin.
„Ne obraćaj pažnju“
Psiholozi ističu da ovu frazu koriste ljudi koji su navikli da potiskuju svoje potrebe i emocije, prenosi Index.hr.
Superfin tvrdi da ljudi koji su traumatizovani ne samo da kriju svoje emocije, već gotovo nikada ne traže pomoć na poslu, čak i ako im je potrebna.
„Ja sam kriv“
Prema mišljenju psihologa Ani Tkač, oni koji su u detinjstvu imali ulogu žrtve, najčešće dobrovoljno krive sebe. Još jedan znak takve traume je strah od preuzimanja odgovornosti.
Nekome ko se uvijek osjeća krivim lakše je da se odmah proglasi krivim za sve i izvini.
„Ovo može da zvuči glupo“
Psiholozi smatraju da na ovaj način čovjek pokušava da spriječi potencijalno poniženje koje je često doživljavao u detinjstvu.
Strah od ismijavanja zbog sopstvenih ideja može proizaći iz činjenice da su u djetinjstvu bilo kakve ideje djeteta nailazile na podsmjeh i poniženje.
„Ako se roditelji često smiju dječjim idejama, neshvataju ih ozbiljno, obezvređuju ili kažu: ‘To je glupo’, tada dijete razvija naviku da unaprijed vjeruje da će biti omalovaženo“, ističe Superfin.
