Šest najčešćih znakova anksioznosti kod djece
22.05.2024. | 22:32Ljudi koji pate od anksioznih poremećaja obično imaju ponavljajuće nametljive misli ili brige.
Prema Američkom psihološkom udruženju, anksioznost je emocija koju karakterišu osjećaj napetosti, zabrinute misli i fizičke promjene kao što je povišen krvni pritisak.
Ljudi koji pate od anksioznih poremećaja obično imaju ponavljajuće nametljive misli ili brige i zbog toga imaju tendenciju da izbjegavaju određene situacije. Ovaj poremećaj se takođe može manifestovati fizičkim simptomima kao što su znojenje, drhtavica, vrtoglavica i ubrzan rad srca.
Međutim, osim kod odraslih, znake anksioznosti mogu pokazivati i djeca. Zato je edukator roditeljstva i dječji psiholog Džejmi Bloh upozorio na šest najčešćih znakova anksioznosti kod djece.
– Fizičke tegobe: bolovi u stomaku, leptiri, glavobolje.
– Izbjegavanje aktivnosti: djeca ne žele da rade nešto ili da idu na određene aktivnosti ili mjesta, na primjer u školu ili na zabavu.
– Stalno traženje uvjeravanja: stalno postavljanje pitanja i pojašnjenja na istu temu.
– Češći i ozbiljniji izlivi bijesa: neraspoloženje, razdražljivost ili plač.
– Poteškoće sa spavanjem: potreba za većim kontaktom sa roditeljima noću, problemi sa zaspavanjem, spavanjem ili rano buđenje.
– Nemir ili teškoća u koncentraciji.
Tijelo ima tri prirodne reakcije na stres, ističe psiholog. Ta tri odgovora su: bori se, bježi i/ili se zamrzni. Ovi odgovori su fiziološka reakcija našeg tijela koja se javlja kada se osjećamo ugroženo. Može biti emocionalno ili fizičko.
„Ove reakcije na stres su važne i kritične za našu bezbjednost i pomažu nam da se pripremimo i suočimo sa prijetnjama, pobjegnemo ili se sakrijemo od opasnosti. Međutim, djeca i odrasli mogu da izazovu ovu reakciju bez obzira na to da li su prijetnja ili opasnost stvarna ili ne“, objašnjava Bloh.
Tvrdi da je roditeljima lakše prepoznati i primjetiti borbu i beg kod djece jer te reakcije mogu biti reaktivnije. Međutim, odgovor „zamrzavanja“ je mnogo teže uočiti i prepoznati.
„Reakcija ‘zamrzavanja’ uključuje drugačiji fiziološki proces od borbe ili bega. Ova reakcija dovodi do toga da tijelo pređe u stanje nepokretnosti“, kaže psiholog.
To znači da će izgledati da djeca funkcionišu normalno, ali mnogo sporije, što se može manifestovati kao letargija ili ljenjost, prenosi Index.hr.
„Ako nismo svjesni znakova i simptoma ‘zamrzavanja’, možemo slučajno zanemariti našu djecu u vrijeme kada smo im potrebni“, zaključio je Bloh.