Srpska tradicija se zalaže za stroga pravila: Evo da li djeca i trudnice treba da idu na groblje
22.06.2024. | 16:02Srpska tradicija nalaže da trudnice i mala djeca ne smiju biti prisutni u pogrebnoj povorci, ali i da im nije mjesto na zadušnicama, iako ih mnogi roditelji vode.
Takođe, stara je poslovica da “Trudnica ne smije da ide na groblje jer će roditi blijedo dijete”. Budući da se danas obilježavaju zadušnice, postavlja se pitanje kakva pravila moraju da se poštuju i šta se dešava ako trudnica ode na groblje ili sahranu.
Rođenje novog života i smrt su dijametralno suprotne pojave. Osim toga, dječja aura još nije dovoljno jaka i možda neće moći da se nosi sa negativnim uticajem smrti.
Stroga pravila na groblju
Buketi koji se nose trebaju imati par cvjetića – to je želja da pokojnik napreduje u zagrobnom životu.
Morate napustiti groblje ne osvrćući se, brišući noge pri odlasku – kako ne biste ponijeli smrt sa sobom. Takođe, sa groblja se ništa ne smije uzimati.
Nakon obilaska kuće sa pokojnikom, groblja ili susreta sa pogrebnom povorkom potrebno je zapaliti voštanu svijeću sa šibicama i prste i dlanove držati što bliže plamenu. Tada vatru treba ugasiti prstima bez izduvavanja.
Ovo će vam pomoći da izbjegnete navlačenje bolesti i smrti na sebe i svoju porodicu. Možete dodirnuti peć – ona simbolizije element Vatre. Dobro je i oprati se pod tekućom vodom – istuširati se ili plivati u rijeci.
Međutim, postavlja se pitanja da li trudnice smiju da idu na groblje i šta je sa malom djecom u takvim situacijama?
Sveštenik Borislav Petrić, kaže da crkva o tom pitanju promišlja, ali da konkretnog odgovora nema.
“Svako u svom domu treba da uzme u obzir uzrast deteta i činjenicu da li su deca za to spremna. Da li bi ih prisustvo sahrani moglo dodatno povrediti ili produbiti tugu. Kao sveštenik mislim da ne postoji ta neka donja granica koju treba da odredimo, od četiri, šest ili deset godina, već promišljati lično i individualno – kaže sveštenik Borislav Petrić u emisij na K1”, prenosi Stil.
On dodaje, da prema njegovim parohijskim iskustvima djeca su često mnogo zrelija, odgovornija, samostalnija, ozbiljnija i na svaki način spremnija od odraslih da se uhvate u koštac sa takvim temama.
“U svom domu sam morao davati odgovor na takva pitanja i svaki put se iznenadim i pozitivno zaprepastim koliko su moja deca ili njihovi vršnjaci spremni da razgovaraju o smrti. Ne vidim problem u tome da decu pripremamo da je smrt deo života, to smo dužni i kao roditelji, a tek kao crkva. Da promišljamo da ih vodimo na groblje, opela, sahrane… da bi i oni mogli da se suočavaju i daju svoj odgovor na takva pitanja”, ocjenjuje sveštenik.
Borislav Petrić kaže da sveštenike često zovu da ih pitaju smije li trudnica da dođe na sahranu.
“Crkvena osveštana tradicija koja vodi poreklo od Jevanđelja je jasna, ali to nisu propisi. Crkva je živa stvar i svaki dan se na neki način modifikuje spram kanona i spram svakodnevnog života. Tradicija se od sela do sela i grada do grada razlikuje i mi sveštenici se prilagođavamo da ne povredimo nečija osećanja. Imamo u Istočnoj Srbiji neke neobične običaje i propise ko iz kuće sme da dođe na sahranu. Na svima nama je da utičemo da se neke stvari promene. Bilo je nekih opela i sahrana gde je i meni kao svešteniku bilo jako teško pa tu nema potrebe dovoditi decu i izlagati ih događajima sa kojima ni odrasli ne mogu da se izbore”, kazao je sveštenik.
