Starinski recept za sirup od zove: Napitak sa ukusom proljeća

25.05.2023. | 09:21

Kad kažemo domaći sirup, prva asocijacija vodi nas na neponovljivi ukus i žućkastu boju mirisne zove, koja nas vraća u djetinjstvo i osvježenje koje su nam pravile mame i bake.

Zova je sada u punom cvatu i svakako je vrijeme da taj predivni miris i aromu spremimo i za mjesece pred nama.

Cvjetovi zove bogati su eteričnim uljima u kojima ima flavonoida, glikozida, hlorogenske kiseline, tanina i pektina, a beru se za sunčana vremena i to samo oni potpuno rascvjetani, sa žutim sladonosnim prahom. Pazite gdje je berete, zagađena mjesta i kanali nikako nisu dobra opcija, potrudite se i pronađite nezagađeni grm ove mirisne i ljekovite majske ljepotice.

Recept

Brojni su recepti za spravljanje sirupa od zove, a ovo je mjera za otprilike četiri litra sirupa. Ako želite više ili manje, prilagodite mjere svojim potrebama. To znači da ćete na 10 cvjetova koristiti litar vode, kilogram šećera i jedan limun, odnosno na 100 cvjetova trebaće vam 10 litara vode, 10 kilograma šećera i 10 limunova.

Trebaće vam i veće posude, kao i čiste pripremljene staklene boce sa čepovima za skladištenje. Što se tiče varijanti s manje šećera, znajte da je šećer prirodni konzervans i da smanjivanjem njegovog omjera za pripremu rizikujete kasniju kvarljivost sirupa.

Sastojci:

30 cvjetova zove

3 l vode

4 g limuntosa

3 limuna

3 kg šećera

Priprema:

Potopite cvjetove zove u vodu sa limuntosom i na kriške izrezanim limunovima s korom. Dobro izmiješajte i ostavite da odstoji na hladnom i tamnom mjestu 24 sata. Drugi dan tečnost procijedite, pa dodajte šećer i dobro promiješajte. Ostavite da stoji još 24 sata uz povremeno miješanje. Nakon 48 sati sirup je spreman za pretakanje i skladištenje u staklene boce. Na taj ga način možete čuvati do godinu dana na hladnom i tamnom mjestu.

Legenda o drvetu zove

Legenda kaže da je car Trojan imao kozje uši. Kada je došao berberin da ga brije, car mu plati u zlatnicima da nikome ne bi pričao za njega i kozje uši. Berberin pristade, ali vremenom poče bolovati jer nikome nije smio da kaže svoju tajnu. Tada odluči da ode u polje, iskopa rupu i u nju tri puta kaže: “U cara Trojana kozje uši!”

Kada je završio, on zakopa rupu i bi mu lakše. Ali, prođe neko vrijeme i iz te rupe izniče drvo zove, a čobani koji su tuda prolazili pravili su od nje svirale i kako su svirali, umjesto muzike se čulo: “U cara Trojana kozje uši.” Tako su svi saznali za carevu tajnu.