Svako od nas može da dobije epileptični napad, evo šta ga izaziva

04.08.2023. | 22:28

Utisak utrnulosti, mravinjanja dijela tijela, zvuci, iskrivljene slike predmeta, doživljaj sreće, straha, stezanja u grlu, mučnine u stomaku, trzanje ekstremiteta, pokreti nalik vožnji bicikla, svi mogu predstavljati epileptične fenomene. Pomućenje svijesti, premda klinički značajno, ne mora biti ekskluzivni dio napada, kaže neurolog dr Aleksa Pejović.

Epilepsija je bolest kore velikog mozga i kako takva ekskluzivitet sisara i čovjeka. Nije uniformna bolest već, kako objašnjavaju ljekari, entitet koji obuhvata desetine različitih oboljenja koji imaju zajedničku karakteristiku – spontanu pojavu epileptičnih napada. U određenim okolnostima svaki čovjek može da dobije epileptični napad. I pored toga u nekim dijelovima Srbije epilepsija je još bolest koja se krije, bolest zbog koje ljudi ostaju bez posla, bolest zbog koje se ruše bračne zajednice.

Šta je „moždana oluja“, kako dolazi do epileptičnih napada?

Nema do kraja preciznih podataka, ali smatra se da u Srbiji skoro svaka 100. osoba pati od nekog oblika epilepsije. Riječ je o neizlječivoj bolesti, osim u slučajevima, na primjer rezistentne epilepsije, kada je moguća operacija. Uz adekvatnu terapiju osobe sa epilepsijom mogu da imaju dobar kvalitet života, da imaju porodicu i djecu. Stručnjaci naglašavaju da nisu sve epilepsije nasljedne bolesti.

“Mozak čovjeka čine grupe neurona koji su međusobno povezani u mreže, od kojih svaka ima svoju određenu funkciju. U stanju budne aktivnosti neuroni se nadražuju asinhrono i u odgovoru na stimuluse. Međutim, u trenucima kada dođe do „moždane oluje“ u kojoj se javlja hipersinhronija neurona (grupe neurona unutar mreža se aktiviraju istovremeno) dolazi do pojave koju nazivamo epileptičnim napadom. Ako se epileptični napadi spontano ponavljaju, onda govorimo o epilepsiji kao bolesti. Postoje forme bolesti koje su naslijedne prema Mendelovskim pravilima (sa roditelja na djecu), ali za većinu epilepsija to ne možemo reći. To znači da je rizik za potomstvo, ukoliko jedan roditelj boluje od epilepsije, za nijansu (beznačajno veći) nego za decu bilo koga u opštoj populaciji”, kaže za portal eKlinika specijalista neurologije dr Aleksa Pejović, sa Odeljenja za epilepsije i poremećaje spavanja, Klinike za neurologiju, Univerzitetskog kliničkog centra Srbije.

Epileptični napad može dobiti u određenim uslovima svaki sisar

Mozak svakog čovjeka u određenim uslovima može generisati epileptični napad. Dr Pejović nam objašnjava da se svi rađamo sa određenim konvulzivnim pragom, čije prekoračenje dovodi do pojave napada.

“Taj prag (možemo ga zamisliti kao ljestvicu u atletskoj disciplini skoka uvis) nekada je postavljen visoko da se u realnim životnim okolnostima ne može „preskočiti“ ili se pak „preskoči“ poslije neprospavane noći tokom koje je pojedinac popio na primer 7 piva i 6 energetskih pića. Sa druge strane, kod pacijenata koji boluju od epilepsije taj prag je nisko spušten, tako da do napada dolazi spontano ili nakon minornih stimulusa, na primer delimično neprespavane noći, koja kod zdravog pojedinca ne bi izazvala napad. Za postavljanje dijagnoze epilepsije, još jednom naglašavam, bitno je da napad nije bio provociran, već da se desio spontano. Provocirajući faktori su brojni, a neki od najčešćih jesu visoka temepratura/infekcija, upotreba prokonvulzivnih supstanci i lijekova, nespavanje, alkohol, povreda glave… Ovakve pacijente često srećem u svakodnevnoj kliničkoj praksi, prevashodno kroz rad u neurološkoj ambulanti Urgentnog centra”, naglašava dr Pejović.

Na pitanje da li je moguće da čovjek samo jednom u životu dobije epileptični napad, doktor odgovara primjerima studija sa kraja osamdesetih godina prošlog veka. Prema tim studijama, postoji 35 odsto verovatnoće da se posle prvog spontanog epileptičnog napada, desi i drugi. To znači da će samo jedan od tri pacijenta koji doživi spontani epileptični napad na kraju razviti i epilepsiju, precizira dr Pejović.

Napad traje kratko

Stručnjaci naglašavaju da postoji više od 100 različitih oblika epilepsije. Nekada se smatralo da su i migrene jedan od oblika epilepsije. Dr Aleksa Pejović objašnjava da je ideja dovođenja u vezu migrene i epilepsije medicinski atavizam koji seže u dalju prošlost.

“Odavno je poznato da, iako u nekim graničnim slučajevima migrenske aure i glavobolje mogu ličiti na epileptične fenomene, one to nisu. Postoje retke situacije u kojima napad migrene može provocirati epileptični napad i tada govorimo o entitetu koji se naziva migralepsija (tu se svaka veza migrene i epilepsije u patofiziološkom smislu završava). Zajedničko skoro svim epileptičnim napadima je da se javljaju na paroksizmalan (iznenadan), stereotipan (istovetan, uniforman), repetitivan način, te da traju kratko, nakon čega se pacijent vraća urednom funkcionisanju”. kaže doktor.

Česti su napadi kada je svijest pacijenata očuvana

Ispoljavanje epileptičnog napada direktno zavisi od dijela mozga zahvaćenog „električnom olujom“. U slučaju da je, na primjer, zahvaćen dio mozga za percepciju mirisa, pacijent može imati autentičan doživljaj različitih mirisa.

“Utisak utrnulosti, mravinjanja dela tela, zvuci, iskrivljene slike predmeta, doživljaj sreće, straha, stezanja u grlu, mučnine u stomaku, trzanje ekstremiteta, pokreti nalik vožnji bicikla, svi mogu predstavljati epileptične fenomene. Pomućenje svijesti, premda klinički značajno, ne mora biti ekskluzivni dio napada, to jest vrlo su česti napadi u kojim je svijest pacijenta očuvana u potpunosti ili samo delimično narušena”, naglašava dr Pejović.

Kako se dijagnostikuje epilepsija?

Epilepsija se dijagnostikuje razgovorom. Anamneza je ključna u postavljanju dijagnoze ove bolesti, kaže dr Pejović.

“Postoje i dopunske dijagnostičke procedure (poput magnetne rezonancije ili elektroencefalografije) koje povećavaju tačnost postavljene dijagnoze, ali često nisu neophodne”, kaže doktor.