Svi „ponekad” gubimo pamćenje, kada je vrijeme da potražimo pomoć

23.12.2022. | 22:05

Godinama kući vozite istim putem ali vam se čini da u posljednje vrijeme zastajete na raskrsnici i razmišljate da li treba da skrenete lijevo ili desno? Mnogi događaji u svakodnevnom životu mogu da nas navedu da se zapitamo da li su propusti u pamćenju normalan znak kognitivnog pada ili početak demencije. Prva pomisao je da nešto u našem mozgu nije uredu.

Kako tijelo stari, stare i moždane ćelije. One imaju sve manje tečnosti (hemikalija) koje su potrebne da neuroni jedni drugima šalju poruke. Ali nisu svi propusti u pamćenju posljedica promjena u našim neuronima. Često razlog mogu biti umor, anksioznost ili rasejanost.

Pamćenje kod ljudi funkcioniše tako da mozak neke stvari zaboravlja. Ovo nije mana, već karakteristika. Održavanje sjećanja ne samo da iscrpljuje naš metabolizam, već previše nepotrebnih informacija može da uspori ili ometa vraćanje pojedinih uspomena. Nije uvijek na nama da odlučimo šta je važno, šta treba ili ne treba zapamtiti. To za nas radi naš mozak.

Normalno je da zaboravljamo „selektivno”

Kada gubitak pamćenja počne da utiče na naš svakodnevni život nastaje problem. Nije problem ako ne možete da se sjetite da li treba da skrenete desno ili lijevo, ali zaboravljanje zašto ste za volanom i kuda ste pošli jeste. Ovo su znaci da nešto možda nije u redu i da treba potražiti pomoć.

Gubitak pamćenja je povezan sa starenjem i ukazuje na povećan rizik od buduće neurodegenerativne bolesti kao što je demencija. Svake godine, oko 10-15 procenata ljudi sa blagim kognitivnim oštećenjem dobija demenciju.

Osim gubitka pamćenja, mogu nastati i problemi sa izgovorom, načinom razmišljanja i donošenjem odluka. Dijagnoza kognitivnog oštećenja može biti mač sa dvije oštrice. To potvrđuje zabrinutost starijih ljudi da je njihov gubitak pamćenja strašan i da će se razviti u demenciju.

Studije magnetne rezonancije (MRI) pokazale su da su oblasti koje podržavaju sećanja našeg prostornog okruženja prve pogođene ovom degenerativnom bolešću.

S obzirom na prediktivnu vezu između opadanja sposobnosti snalaženja i demencije, postoji podsticaj da se razviju i koriste standardizovani testovi za otkrivanje dijagnoze.

Iako svakodnevni propusti u pamćenju nisu nešto o čemu bi trebalo da brinemo bez potrebe, važno je potražiti profesionalni savet od svog lekara. Još ne postoji lijek za Alchajmerovu bolest, pa je rano otkrivanje bolesti dragocijeno.