Veoma korisno: Ovo je šest zdravih navika sa kojim ćete poboljšati odnos sa vašim djetetom
20.09.2024. | 14:57Više od 40 godina dr Gordon Nojfeld radio je kao klinički psiholog sa djecom, omladinom i osobama odgovornim za njih. Posljednje dvije decenije posvetio je kreiranju kurseva za roditelje i nastavnike u okviru svog onlajn obrazovnog Instituta Nojfeld, u cilju približavanja koncepta privrženosti i objašnjavanja načina na koji ona utiče na izgradnju odnosa.
Privrženost kao srce odnosa
Privrženost je glavna komponenta koja reguliše odnos između roditelja i djeteta, ali i svaki drugi odnos. Ona omogućava roditeljima da izdrže sve izazove, kao što su mijenjanje pelena i noćna buđenja. Ova emotivna povezanost počinje još u materici i traje sve dok dijete ne postane dovoljno razvijeno da se osamostali. Zato dr Nojfeld naglašava da prava moć roditeljstva dolazi iz privrženog odnosa, a ne iz tehnika.
U psihološkom smislu, ona je srce odnosa. To je težnja za očuvanjem bliskosti i povezivanja u fizičkom, emotivnom i psihološkom smislu. Porodica bez privrženosti ne može biti porodica. U svijetu koji se neprekidno mijenja, za djecu je najvažnije da imaju siguran oslonac, odnosno roditelje koji ih podržavaju i vole, jer je dijete najsigurnije tamo gdje ga prihvataju baš onakvim kakvo jeste.
“Djeca nikada ne smiju da rade za našu ljubav, ona moraju da se odmaraju u njoj”, zaključuje dr Nojfeld. Gotovo svaki roditelj će vam reći da voli svoje dijete, ali mnogi ne umiju da ljubav pokažu ili kanališu na pravi način, stoga mjesto nađu izvan porodice – kod vršnjaka ili drugih autoriteta. Onaj kome je dijete najprivrženije će imati najveći uticaj na njegov život, a poželjno je da to budu upravo roditelji, odnosno staratelji djeteta.
Poteškoće u vaspitanju često vode do potrage za onim „šta sa djetetom nije u redu“. Ako dijete ispoljava neprihvatljivo ponašanje, treba da popravimo odnos, a ne dijete.
Šest puteva do zdrave privrženosti
1. Čula
Dijete osobu kojoj je privrženo osjeća putem čula (vida, zvuka, dodira, mirisa). Kada je ta vrsta bliskosti ugrožena ili narušena, dijete će biti uznemireno i bunit će se. Povezivanje putem čula je osnovni način vezivanja – počinje od samog rođenja i nikada se ne završava.
2. Identifikacija
Oko treće ili četvrte godine dijete prelazi u novu fazu privrženosti u kojoj želi da se poistovjeti sa odraslima i osobama iz svog neposrednog okruženja, zbog čega ih imitira i oponaša. Ako u tom trenutku nema adekvatnu roditeljsku figuru s kojom bi se poistovjetilo, dijete može te uzore tražiti u vršnjacima, poznatim ličnostima, influenserima i slično.
3. Prisustvo
Ako se razvoj djeteta odvija kako treba, treća faza počinje dok dijete uči da hoda i dok mu roditelj u tome pomaže. Biti blizu nekoga znači smatrati tu osobu svojom, tako da je prisustvo ono što je izuzetno važno za odnos.
4. Osjećaj važnosti
Četvrti način za ostvarivanje povezanosti jeste traženje značaja, osjećaja da smo nekome važni. Dijete je u ovoj fazi u vrlo ranjivoj poziciji jer traženje naklonosti može da rezultira odbijanjem i osporavanjem ukoliko roditelj ne uvaži djetetovu osjetljivost u datom uzrastu.
5. Validiranje emocija
Emocije su ključne za razvoj adekvatnog odnosa i privrženosti. Međutim, neki ljudi nikada ne razviju sposobnost da budu emotivno ranjivi i otvoreni, najčešće zbog ranog odbacivanja ili napuštanja. Oni koji su pretrpjeli bol obično se povlače i okreću manje osjetljivim načinima povezivanja. Ostati otvoren za sve emocije djeteta, dozvoliti mu da osjeti i tugu i sreću i strah i gađenje i ne podsticati njihovo potiskivanje – put je ka odgajanju zdrave i uravnotežene osobe.
6. Prihvatanje djeteta u potpunosti
U ovoj fazi najvažnije je da roditelj čuje i vidi svoje dijete baš onakvo kakvo ono jeste. U težnji za bliskošću, dijete će podijeliti svoja unutrašnja stanja, svoje tajne kada osjeti da može imati povjerenja u svoje roditelje. Dijete će pred takvim roditeljima dati i sebi dozvolu da se psihološki otkrije, jer nema jače bliskosti nego kada te neko poznaje, a pored toga voli i prihvata baš onakvim kakav jesi.
