Vitiligo – nije zarazan i ne boli, naslijeđe nije jedina predispozicija bolesti

15.05.2022. | 22:44

Stanje usljed kojeg koža izgubi boju zove se vitiligo. Ovo stečeno, nedovoljno istraženo oboljenje prepoznajemo po bijelim, jasno ograničenim mrljama. Oko dva odsto populacije vodi bitku sa tim neizlječivim, nezaraznim i bezbolnim stanjem, koje za mnoge predstavlja, prije svega – estetski problem.

Njena pojava privlači pažnju gdje god da se pojavi. Bijele mrlje koje Bojana ima po tijelu i znatiželjni pogledi, ne sprečavaju je da normalno živi. Ona je svoj vitiligo prihvatila.

„U sedmom razredu kada mi je stigao sa Kube lijek koji sam tretirala uz sunčanje sa lampama, u jednom trenutku rekla roditeljima da ja nemam problem što imam vitiligo, da on mene ne boli, da ne mogu nikoga da zarazim, i da prosto kome se ne dopada moj vitiligo ne mora da se druži sa mnom”, istakla je Bojana Marković.

Pretpostavlja se da ovo nedovoljno istraženo oboljenje nastaje usljed razaranja melanocita – ćelija koje stvaraju melanin i daju boju koži.

„Zbog nasljednih faktora i faktora spoljašnje sredine dolazi do stvaranja jedne greške u imunološkom sistemu pacijenta, koji dovodi do toga da sam organizam, dakle, stvara i neka antitijela na pigment melanin, i takođe T(te) ćelije imunskog odgovora dovode do destrukcije pigmenta”, istakla je dr Lidija Kandolf Sekulović.

Vitiligo nije zarazan i ne boli. Javlja se kod oba pola, najčešće između desete i tridesete godine. Nasljedna predispozicija nije jedini faktor za nastanak ovog oboljenja.

„Vitiligo se kod mene pojavio godinu dana nakon mog proletanja kroz staklena vrata u mojoj devetoj godini. Nakon godinu dana su krenule baš na tom mjestu, na desnoj nozi gdje je i sam ožiljak, da se pojavljuje prva flekica, tačkica bijele površine”, navela je Bojana.

Vitiligo je nepredvidiv. Djelimična repigmentacija je moguća, ali bolest može i da napreduje dovodeći do gubitka boje kose, trepavica, obrva i brade, kao i promijenjene boje sluzokože.

Često se javlja udružen sa bolestima štitne žlijezde, perniciozne anemije, dijabetesa, artritisa. Univerzalni lijek za vitiligo – ne postoji.

„Ranije su se koristili lokalni kortikosteroidi, a danas sve više tzv. inhibitori kalcineurina u vidu kremova koji zapravo smanjuju aktivnost T(te) ćelija koje dovode do uništenja melanocita. Ono što takođe koristimo je i fototerapija koja u tim malim kontrolisanim uslovima može da dovede do vraćanja pigmenta”, rekla je dr Lidija Kandolf Sekulović.

Osobama kojima je dijagnostikovan vitiligo savjetuje se da izbjegavaju stresne situacije, ograniče sunčanje i redovno koriste kreme sa zaštitnim faktorom.

Takođe, u procesu prihvatanja vitiliga kao sastavnog dijela života, od izuzetnog je značaja podrška porodice i prijatelja.