Vodite računa! Kako razgovarati sa djetetom koje je potreseno zbog napada u školi

20.12.2024. | 18:50

​Napad u Osnovnoj školi Prečko u Zagrebu, koji se desio danas, 20. decembra 2024, šokirao je čitav region, a najtragičniji dio ove strašne priče je smrt sedmogodišnjeg djeteta, dok su druga djeca, kao i učiteljica, zadobili povrede. Tinejdžer (19) je ušao u školu sa nožem i napao učenike, dok je učiteljica pokušavala da ih zaštiti. Ovaj tragičan incident podsjetio je mnoge na masakr u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” u Beogradu, čime su ponovo oživjela sjećanja na jedan od najstrašnijih dana u istoriji Srbije. Iako su ovakvi događaji izuzetno rijetki, njihova tragična priroda ostavlja duboke rane, kako na samim žrtvama, tako i na njihovim porodicama i društvu u cjelini.

Nakon svakog ovakvog događaja, prvi korak u procesu liječenja i prevazilaženja traume jeste adekvatna psihološka podrška. Stručnjaci se slažu da trauma koja nastane uslijed nasilnog incidenta može imati ozbiljne dugoročne posljedice na mentalno zdravlje, ali ako se pravilno reaguje odmah nakon incidenta, te posljedice mogu biti minimalizovane. Psiholog Leo Ivanišević, u razgovoru koji se vodio neposredno nakon napada u OŠ “Vladislav Ribnikar”, ističe da je važno da se pomoć pruži što prije, jer ako se zanemari, mogu se razviti simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja, kao i mnoge druge emocionalne i psihološke teškoće.

Ivanišević savjetuje roditeljima i nastavnicima da budu stabilni i smireni u kriznim trenucima, jer djeca često reaguju na emocije odraslih. “Ukoliko deca vide da ste van sebe od straha ili besa, ona će se samo uplašiti i zatvoriti još više”, kaže psiholog. Njegov savjet je da roditelji potraže psihološku pomoć kako bi mogli da podrže svoju djecu na pravi način. Osim toga, on ističe da je važno validirati emocije djeteta. To znači priznati da je ono uplašeno i pružiti mu emocionalnu podršku: “Verujem da si se uplašio, takav događaj je zaista strašan”, savjetuje Ivanišević.

“Savet za svedoke je da ne umanjuju značaj onoga što se desilo i da potraže stručnu pomoć kako biste prebrodili ovo. Najteži zadatak je pred roditeljima i nastavnicima, jer koliko god ovo bilo potresno za njih, oni u ovom trenutku treba da budu stub stabilnosti za svoju decu i učenike. Ukoliko deca vide da ste van sebe od straha ili besa, ona će se samo uplašiti i zatvoriti još više. Zbog toga je jako važno da i roditelji potraže psihološku pomoć i podršku, kako bi mogli da budu stabilni za svoju decu” kaže psiholog Ivanišević.

Validirajte emocije djeteta

“Kad razgovarate saa detetom, validirajte emocije: ‘Verujem da si se uplašio, takav događaj je zaista strašan’. Pitajte dete šta mu je potrebno. Iskoristite informacije da objasnite detetu da su ovakvi događaji zaista retkost i da se tako nešto neće ponoviti. Pružite detetu kontekst i nemojte mistifikovati počinioca. Takođe, ne pokušavajte da objasnite događaj samo jednim uzrokom (ludilo, nasilne igrice, droga, sekte i ostale “babaroge” kojim plašimo decu). Ukoliko je dete bilo blisko sa počiniocem, objasnite mu da nije krivo ni za šta; nije moglo da zna šta će se desiti, nije nikako moglo to da spreči i ne treba sebe da krivi ni za šta” savetuje Ivanišević.

Pored toga, psiholog podsjeća na važnost davanja odgovarajućih informacija djetetu. Kada razgovarate sa njim, treba objasniti da su ovakvi događaji rijetki i da se neće ponoviti. Takođe, važno je ne mistifikovati počinioca. U slučaju da je dijete bilo blisko počiniocu, važno je objasniti mu da nije krivo i da nije moglo da zna šta će se desiti. Djeca ne treba da preuzimaju odgovornost za nešto što nisu mogla da spriječe.

Kako djetetu odgovoriti na najvažnija pitanja

Na pitanje koje se često postavlja, a to je “Kako da znam da se ovo neće ponoviti?”, Ivanišević odgovara kroz analogiju sa avionskim nesrećama. Iako su avionske nesreće dramatične, one su izuzetno rijetke i potrebno je da se poklope brojni negativni faktori kako bi do njih došlo. Slično je i sa školskim nasiljem. Takvi incidenti su rijetki, a škole ostaju jedno od najbezbijednijih mjesta za djecu.

Važno je pružanja brze i efikasne psihološke pomoći žrtvama, ali i onima koji su svjedoci nasilja. Pravilna emocionalna podrška može pomoći djeci da prebrode traumu, smanji rizik od posttraumatskog stresnog poremećaja i omogući im da se vrate normalnom životu, navodi “Ona”.