Zaraza sve stavlja na “veliki test”: Psiholog otkriva kako korona utiče na prijateljstva
24.02.2021. | 18:19Sedamnaestogodišnja Ana Šmit (Anna Schmidt) se prije korona-krize često znala nalaziti s prijateljicama.
U njenoj „ekipi” je sedam djevojčica, koje se međusobno poznaju već godinama. Ali sad je sve drugačije. Umjesto da se druže uživo, zajedno idu u šopinig i da se zabavljaju, mlade djevojke se druže onlajn, preko društvenih mreža.
I školska nastava se odvija virtuelno. Ana više uopšte nema kontakta sa školskim drugaricama koje je poznavala iz škole, ali se nije s njima baš družila u slobodno vrijeme. Samo s jednom prijateljicom iz mjesta u kojem živi ponekad ide u šetnju.
“Nisam se nalazila s drugim frendicama, zato što moji roditelji to nisu htjeli, zbog visokog broja korona-infekcija”, kaže ona za Deutche Welle.
Od početka korona-restrikcija prije otprilike godinu i prijateljstva su se našla na velikom testu. Tokom lockdowna je zabranjeno okupljanje većih grupa ljudi. Zbog straha od zaraze (sebe samih ili drugih ljudi) mnogi su ljudi svoje sastanke i druženja “prebacili” na vanjske lokacije. Ali u zimskim mjesecima to nije uvijek moguće.
Odrasli ljudi s djecom jednostavno više nemaju vremena brinuti se oko prijateljskih odnosa, oni su već dovoljno (i to dvostruko) opterećeni, istovremeno rade i brinu se oko djece koja pohađaju nastavu kod kuće (takozvani home-schooling). Prijatelji su se ranije viđali u kafićima ili sportskim klubovima – ali oni su sad zatvoreni.
Je li korona „napala” i naša prijateljstva? Odgovor nije baš tako jednostavan, kaže Volfgang Kruger (Wolfgang Kruger), berlinski psihoterapeut i autor knjige “Freundschaft: Beginnen, verbessern, gestalten” („Prijateljstvo: početak, poboljšanje, kreiranje”).
Kruger razlikuje dva tipa prijateljstava – „srčana prijateljstva” i „svakodnevno prijateljstvo”.
“Svakodnevna prijateljstva se temelje na nekim stvarima koje zajednički radimo, na primjer pjevanje u zboru, sport, druženje u kafiću ili partija karata. A s obzirom da to sve sad otpada, zato takva prijateljstva i propadaju”, kaže on za DW.
Sve to najteže pogađa starije muškarce koji žive sami. Udruženje „Netzwerk” („Mreža”) koje pomaže u krizi, potvrdilo je za DW da je registrovan porast broja starijih osoba koje ih nazivaju i traže pomoć – to su ljudi koji se osjećaju usamljenima. Za takozvana „srčana prijateljstva” psihoterapeut Kruger ima dobru vijest.
“To su maksimalno tri prijateljstva, to su ljudi kojima mogu reći sve, ljudi kojima vjerujem, gdje postoji visoka doza intimnosti. A te prijatelje u doba korone zovem čak i češće nego ranije”, kaže on. U kriznim vremenima je prisutna povećana želja za kontaktom, razmjenom, pogotovo s najbližim prijateljima.
“Ta vrsta prijateljstva se čak intenzivira. Kad se ljudi ne viđaju, najprije pati ta intimnost među njima”, objašnjava Kruger. Povjerenje, kako napominje, se stvara i zahvaljujući tome da se ljudi međusobno mogu osjetiti i pomirisati.
“I sad u doba korone moramo nekako komunicirati, voditi povjerljive razgovore, kako bismo to kompenzovali”, naveo je. I Ana kaže da se s jednom prijateljicom dopisuje, one sebi pišu pisma.
“Sad smo još bolje prijateljice nego prije korone, prije smo razgovarale samo u grupi, kad smo bile s drugima”, navodi.
Kontakt s drugim prijateljicama se pogoršao.
“Neke od njih se ne javljaju tako često, kod njih imam osjećaj da ih gubim kompletno iz vida”, dodaje.
Naučnici diljem svijeta već neko vrijeme se bave ovom temom – rezultati su slični. Tako je “University College” London u sklopu jednog ispitivanja u ljeto 2020. došao do zaključka da otprilike 50 odsto ljudi nije bilo nikakvih promjena u njihovim prijateljskim odnosima. Oko 22 odsto ima osjećaj da su se stvari pogoršale, a 15 odsto da su se poboljšale.
Ali zašto neki ljudi „gube” prijatelje u kriznim vremenima – iako su oni bili očigledno vrlo bliski? Sociolog Janoš Šobin (Janosch Schobin) sa Sveučilišta u Kaselu to objašnjava kompleksnom konstelacijom unutar neke „ekipe”. Rang-lista intenziteta prijateljskih odnosa se može definirati na različite načine.
U normalnim okolnostima to nije veliki problem, ali u doba korone ljudi se moraju koncentrisati na nekoliko prijatelja.
“A kad se alocira ta pažnja, onda manji broj dobrih prijatelja dobije dovoljno te pažnje, no za sve one druge više ništa ne ostane”, objašnjava on. I zato ljudi imaju osjećaj da se njihovi prijatelji udaljavaju od njih. Ipak, svi oni koji se osjećaju usamljenima, mogu sebi i pomoći: “Ljudi se mogu prilagoditi, mogu mało pretresti svoju listu i pogledati ko je na začelju. Odnosno, intenzivirati odnose s ljudima koji su donedavno bili samo površni, „svakodnevni prijatelji”.”
(Napomena: Ime je promijenjeno zbog zahtjeva sagovornice, a stvarni identitet Ane Šmit poznat je redakciji DW-a).
