Zašto se bebe smiju? Nije uvijek zato što su srećne
06.05.2024. | 22:13Iako zvuči paradoksalno, smijeh kod djece ne mora da znači da su srećna, već može biti reakcija na određene situacije, koja se tokom evolucije razvila kao vrsta mehanizma zaštite. Dječiji smieh je jedna od stvari koja skoro svakoga može raznježiti, ali ovaj prizor može da ima i drugo značenje, smatraju stručnjaci.
Djeca se smiju iz veoma različitih razloga u određenim fazama razvoja, mnogo prije nego što mogu da shvate apstraktne koncepte kao što su igra riječi, vic, ili čak govor. Naučnici smatraju da je smijeh usko povezan sa razvojem mozga i ličnosti, a studije su pokazale da postoji nešto mnogo dublje od radosti ili veselja u dječjem smijehu.
Prije svega, smijeh kod ljudi možemo poistovijetiti sa olakšanjem, a smijeh odraslih je složen i predstavlja evolutivni odgovor na nešto zbunjujuće ili neočekivano. To je jasan signal nama i drugima da je potencijalna prijetnja sa kojom se suočavamo zapravo bezopasna.
Uloga smijeha u revoluciji
Smijeh proizilazi iz ljudske sposobnosti da podsvjesno razumijemo i procijenimo nedosljednosti u šali ili nečijem ponašanju. Služi kao odgovor na trenutni prelaz između zaprepašćenja i razrješenja, prenosi “Konverzejšn”.
Dakle, smijeh označava prolazak prijetnje ili straha, pa se zbog toga djeca smiju na toboganima ili u sličnim situacijama – umjesto da plaču od straha, oni prelaze iz zbunjenosti i užasa u razriješenje i olakšanje, a smijeh je signal ove promjene.
Nekoliko studija pokazuje da je ovaj proces mehanizam koji stoji iza uspješnih komedija.
Bebe uče kako da se smiju
Smijeh počinje ubrzo nakon rođenja, a djeca prvenstveno uče da se smiju jer žele da imitiraju svoje roditelje, da budu prihvaćena. Kako rastu, bebe izlaze iz simbioze sa roditeljima, koja karakteriše prve mjesece života.
Uče da razlikuju sebe od roditelja i svijeta oko sebe, a kada počnu da se ponašaju autonomno (od druge do pete godine) prvi put počinju da doživljavaju nove senzacije: neke stvari mogu izgledati hladno, neobično, kao da nisu na svom mestu, a to ih šokira, zbunjuje i zadivljuje.
Tu dolazi smijeh, jer posle trenutka oklijevanja, shvataju da je ono što je izgledalo zastrašujuće ili neočekivano zapravo bezopasno.
Na primjer, dijete se smije kada vidi da roditelj nosi smešnu periku, jer je na dijelić sekunde bilo zbunjeno, ali se opusti kada vidi da je perika lažna stvar i da ne predstavlja opasnost. Proces je isti kao i prethodno naveden redosljed: čuđenje, uvjeravanje, smijeh.
Kada djeca počinju da razumiju šale
Od pete ili šeste godine, djeca postepeno prihvataju apstraktne koncepte, što znači da mogu da shvate i “prihvataju” šale.
U ovoj fazi, smijeh se javlja po istim kriterijumima kao i kod odraslih, odnosno da ne odobravaju ono što smatraju hladnim i lažnim, ne samo kod drugih ljudi, već i u procesima rasuđivanja, sve dok to ne prihvate i ne osjete olakšanje. Ovaj mentalni proces čini osnovu dobre šale: nepodudarnost, zaprepašćenje i razrešenje.
Dakle, glavne tri faze razvoja smijeha (oponašanje i odobravanje, čuđenje, neodobravanje) dobri su pokazatelji mentalnog rasta i razvoja djeteta.
Smijeh roditelja može pomoći bebinom razvoju
Smijeh roditelja važan je za razvoj beba, ali zašto se roditelji instinktivno smiju svojim bebama? Stručnjacii smatraju da, kada roditelji gledaju svoje dijete, roditelj može da se zbuni: bebe su po prirodi “čudne”, jer ne liče na odrasle ljude, ne govore i ne ponašaju se kao oni. Ovo trenutno čuđenje traje delić sekunde pre nego što roditelj “shvati” da je to samo njihova voljena beba.
Svi roditelji bi trebalo da se smiju sa svojim bebama, da se ne uzdržavaju, jer takve interakcije mogu poboljšati ponašanje i dobrobit beba. Dokazano je da je smeh saveznik našeg imunološkog sistema, a bebama će pomoći da razviju prirodan, zdrav odnos sa ovom složenom ljudskim reakcijom.
