Zašto tumor dojke pogađa sve mlađe žene

27.02.2022. | 19:09

Danas nije Svjetski dan borbe protiv raka dojke, nije ni nedjelja, ni mjesec širenja svijesti o ovoj bolesti koja pogađa sve više žena, ali je uvijek pravi trenutak da se govori o njoj. Moramo učiti zajednički kako da spriječimo da do problema i ne dođe, ali i kako da rezultati liječenja raka dojke budu najbolji mogući – da većina bude sa ishodom izlječenje.

O svemu ovome u RTS Ordinaciji govorila je dr Marijana Milović Kovačević, onkolog sa Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije.

Doktorka Milović Kovačević je na samom početku potvrdila podatak da broj oboljelih žena od karcinoma dojke iz godine u godinu raste.

„Incidenca je izuzetno velika“, rekla je gošća Ordinacije dodajući da su prije nešto više od 20 godina oboljevale pacijentkinje od 55 do 60 godina, dok se danas taj prosjek pomjera ka mlađoj populaciji.

„Definitivno, kada poredimo Srbiju sa Evropom možemo reći da po broju oboljevanja sigurno visoko na listi“. Međutim, dodala je da se po mortalitetu, odnosno smrtnosti, nalazimo na nezavidnom drugom mjestu. „Imamo jako veliki broj umrlih žena na godišnjem nivou. Razlog leži u činjenici, s jedne strane, nedovoljan odziv na skrining, nedovoljno organizovan ili možda obavezan skrining raka dojke, a s druge strane možda još uvijek nedovoljna dostupnost inovativnih veoma aktivnih lijekova, terapija“, ukazala je dr Marijana Milović Kovačević, izražavajući nadu da će se stvari promijeniti.

„Mi, struka, zajedno sa udruženjima pacijenata zaista radimo na tome da se i jedan i drugi problem riješi, odnosno rješavamo ga kako najbolje znamo, kako sa Ministarstvom, tako sa RFZO-om, znači jako je bitno da se nešto promijeni. Borba traje i mislim da se tom cilju sve
više približavamo“, istakla je sagovornica Ordinacije.

Tvrdnja da žene sa velikim dojkama imaju veće šanse da dobiju rak dojke od žena sa malim grudima je netačna.

„To je apsolutna zabluda, samo žene koje imaju veću gustinu dojki mogu da imaju veću vjerovatnoću da dobiju karcinom dojke, ali ne i veličina dojke”. Dakle, veličina nema veze sa gustinom.

Naredna zabluda je da udarac u dojku može dovesti do nastanka karcinoma dojke. Doktorka je potvrdila da je ovu zabludu čula mnogo puta, ali da to nije tačno.

„Bilo šta što se desi nekom organu koji je već oštećen sigurno može da napravi triger ili da okine početak ili ubrza cio taj proces, ali ni slučajno da bude osnovni uzrok”, istakla je Milović Kovačević.

Da nošenje brusthaltera sa žicom utiče na nastanak raka dojke, doktorka Milović Kovačević potvrdila je da je i to jedna od čestih zabluda, ali da ipak ne postoji nijedan način kako bi to moglo da se dovede u vezu jedno sa drugim.

Četvrta zabluda o tome da pregled mamografom treba izbjegavati jer on dovodi do nastanka raka dojke takođe nije rijetka, a gošća Ordinacije objašnjava zašto je ovo zabluda.

„Savremeni aparati imaju minimalne doze zračenja, apsolutno ne dostižu nijedan način one neophodne doze da bi dovele do problema i karcinogeneze, tako da slobodno i apsolutno se preporučuje jednom godišnje u određenim godinama”, kaže doktorka.

Da muškarci ne mogu oboleti od karcinoma dojke takođe je zabluda, jer i oni mogu dobiti rak dojke, a doktorka o tome kaže: „Mogu i sve je češće, ali u poređenju sa brojem žena apsolutno su u manjini.”

Otkrila je da muškarci koji obolijevaju od karcinoma dojke uglavnom imaju neki hormonski problem i detaljnije objasnila.

„Često je udruženo sa ginekomastijama, odnosno uvećanim dojkama, koja je u stvari hormonski izmijenjena dojka, pa izgledaju poput ženskih, a ne moraju biti ni debeli ti muškarci pa da kažete da imaju masno tkivo pa da zato imaju te grudi, nego naprotiv jesu mliječne žlijezde veće no što je to prirodno i fiziološki. Postoje i oni muškarci za koje ne možemo ustanovimo sve razloge. Oni stvarno kad primjene neku tvrdinu, kvržicu – oni treba da odu doktoru, treba samo da misle da može da bude nešto ozbiljno i zato da odu kod doktora a ne da misle da to sigurno nije ništa”, navela je Milović Kovačević.

S druge strane, rekla je da žene zaista nekada ne mogu lako da napipaju tumor, posebno ako je u dubini grudi i to onda može da bude problem, tako da tu leži osnovna razlika.

Osim samopregleda dojki važan i pogled u ogledalu

Doktorka Marijana Milović Kovačević pokazala je i kako se pravilno dojke pregledaju.

Kako bi se preventivno uticalo, odnosno spriječio nastanak raka dojke, žene mogu da urade mnogo, kaže dr Milović Kovačević.

„Od faktora rizika postoje oni promjenljivi i nepromjenljivi i ti promjenljivi su oni gdje žena može mnogo da učini za sebe, moram reći i muškarci, pošto rekli smo i njima može da se dogodi. Prije svega ženama savjetujem da sve urade da ne budu gojazne, jer svaka gojazna žena narušava homeostazu, odnosno ravnotežu svih hormona u organizmu, jer se tu desi jedno opšte zapaljenje, jedan opšti haos se tu dešava i onda stradaju one ćelije i ona tkiva koja su najpodložnija.”

Zbog toga treba paziti šta se jede, uvijek treba paziti koliko se jede i fizičku aktivnost treba imati apsolutno doživotno, a šetnja je minimum.

„Pregled se počinje stojeći, poslije ide ležeći, ali ono što je važno – nemojte nikada noktima pregledati već vrhovima prstiju, a najčešće se koriste tri prsta – kažiprst, srednji i domali prst, i kreće se kružnim pokretima od periferije ka centralnom dijelu. Dubina pritiska ne smije da bude ni prejaka ni preslaba. Znači idete polako, od periferije kružnim pokretima… Prvo lijevu dojku, sve ka centru, pa onda se ide do bradavice. Tu se malo stisne da se vidi da li postoji neki iscjedak”, objasnila je gošća Ordinacije.

Iscjedak može biti različit – bezbojan, krvav, zelenkastobeli

„Krv je obično opasnija, ali ne znači apsolutno da je nešto maligno, samo mora da uputi veću sumnju i treba da uplaši. Ako je iscjedak zelenkastobeli to je najčešće neka vrsta bakterijske infekcije i to se uzme citološki bris, to se vrlo jednostavno sazna šta je i liječi se kao bilo kakav drugi problem i lako se izliječi. Ako je krvav, onda se mora ozbiljnije razmišljati i tad se apsolutno mora ići hirurgu”, pojasnila je doktorka.

Još je posavjetovala da kada žena zna da je jedna dojka problematičnija, samopregled uvijek treba da krene od one dojke koja nije problematična, da bi se žena, ali i njen ljekar upoznali sa normalnim tkivom njene dojke, da bi sve ono što je drugačije pobudilo sumnju.

„Veoma je važno da vi i u ležećem položaju pregledate dojke zato što se onda ta dojka rasprostre po površini i imate veću mogućnost da neke dublje tumore, ako postoje, prije dođete do informacije da oni postoje, pobude sumnju. Tada, kada leži žena je jako bitno da ako se pregleda lijeva dojka, ispod lijeve lopatice postoji peškir ili jastučić koji će izdignuti dovoljno taj dio i onda će dojka prilijeći za zid grudnog koša i prije ćete dobiti tu informaciju, ako postoji prije ćete detektovati, prije ćete doći do te informacije. To isto i za suprotnu dojku”, kaže doktorka Milović Kovačević.

Takođe, tokom pregleda ne smije da se zaboravi aksilarni, odnosno pazušni pregled, napomenula je sagovornica Ordinacije i pokazala kako to izgleda – podigne se ruka i onda se isto tako laganim pokretima sva ta tri sprata aksila ili pazuha pregledaju, i taj samopregled bi trebalo obaviti minimum jednom mjesečno.

Osim samopregleda, važno je i da se obrati pažnja na crvenilo ili bilo kakvu promjenu na koži, a naglašeno je i da su uvučene bradavice takođe neka vrsta rizika, pa je doktorka govorila i o ovome.

„Ono što prvo žena treba da uradi jeste da kada stane ispred ogledala treba uvijek da gleda da li su te dojke asimetrične – ako su one čitavog života bile asimetrične onda ne bi trebalo to mnogo da je uznemirava”, rekla je i pojasnila je da se ovo odnosi na situacije u kojoj je jedna dojka manja a druga veća, kao i na slučaj kada je jedna bradavica uvučena a druga izvučena itd.

Svaka promjena u odnosu na ono što je uobičajeno kod date osobe treba da pogodi da se tu nešto novo dešava, pa zatim da se javi ljekaru, onkologu.

Kad se ide na ultrazvuk, a kad na mamograf

Iako je samopregled važan, naglašeno je da to nije dovoljno, naročito kod žena koje imaju veće dojke, pa bi zato trebalo ići na ultrazvuk, odnosno mamograf, u zavisnosti od godina. Onkolog kaže da postoje preporuke da pacijentkinja između 50. i 69. treba obavezno da ide jednom u dvije godine na mamografiju.

Naravno, ovo moramo reći da će da se promjeni ukoliko neka data žena zna da ima izrazito pozitivno porodično opterećenje, odnosno da postoji taj rizik da je njena tetka, majka, baka imala karcinom, onda ona mora da ide i mnogo ranije na mamografiju.

To bi onda bilo čak i 40. godina. Pregled ultrazvukom se preporučuje mladim ženama, kod njih se na mamografskom snimku ne bi dobro vidjelo tkivo zbog gustine dojki, ali ultrazvuk bi trebalo raditi jednom godišnje, i može već od 20. a logično i skoro obavezno od 30.

„Ono što je bitno to je da žena na tom ultrazvuku ako se dogodi bilo kakva sumnja onda bi tu nekada bio indikovan i magnetnu rezonancu, jer kod tih mladih žena mamografijom ništa ne postižemo, a onda je magnetna rezonanca ta metoda koja vidi”, napomenula je doktorka.

Žene su ugroženiji pol kada je u pitanju karcinom dojke. Sa starošću se povećava rizik.

„Kada kažemo lična istorija obolevanja od raka dojke odnosi se na ženu koja je već imala rak dojke, dok je kod porodične jasno da su u pitanju i očeva i majčina majka. Treba znati da i otac i majka imaju jednaku vjerovatnoću da prenesu taj da kažem najčešći gen o kome pričamo, odnosno taj BRKA 1 ili BRKA 2 gen. Pedeset procenata postoji vjerovatnoća da dijete dobije tu nasljednu mutaciju, ali to još uvijek ne znači da će dobiti karcinom”, precizirala je onkološkinja u studiju RTS Ordinacije.

„Analiza BRKA 1 i 2 statusa je izuzetno važna, kako sa aspekta zdravih žena i potencijalnog dobijanja i vjerovatnoće da se dobije karcinom dojke, tako i sa aspekta terapije, a to nam mnogo znači jer danas postoje zaista inhibitori koji su izuzetno efikasni kako za liječenje i tretman karcinoma jajnika, tako i karcinoma dojke”, razjasnila je doktorka.

Gustina dojki ustanovljava se nekad palpacijom, ali prije svega mamografski.

„Nekad kad uradite mamografiju kod žena koje imaju izrazito guste dojke vi apsolutno ne
vidite ništa, sve je to nekako baš gusto žlezdano tkivo te ne možete detektovati te mikro kalcifikacije. Zapravo, želim da naglasim da mamografija najviše služi da se otkriju te tzv. patološke mikrokalcifikacije. One su specifične, imaju svoj specifičan raspored”, rekla je doktorka bez previše uplitanja u radiološku oblast.

Ipak, naglasila je da je tu važno da žena ne osjeća ništa, da ne postoje čvorići pa ne može ništa ni da se napipa, dok se na mamografu vide ti specifični kalcifikati, koje je opisala kao bijele tačkice i one ako su tako grupisane one znače da tu nečeg ima.

Onda se to vadi i kada se analizira, ako se otkrije da postoje neke maligne promjene one mogu, i najčešće i jesu inkapsulirane, nisu probile bazalnu membranu i to znači da nisu uspjele da naprave problem ostalom djelu organizma.

„Nisu uspjele da budu invazivne dovoljno i nemaju mogućnost da se hematogeno i limfogeno šire, ali da smo pustili da rastu one bi probile bazalnu membranu i pravile metastaze tako što se krvlju i limfom šire. Znači, to je sreća u nesreći kada nađemo promjene koje su apsolutno, 100 odsto izlječive i ta žena je zaista za sebe uradila mnogo”, objasnila je značaj mamografskog pregleda.

Status endogenih hormona znači sljedeće – neka žena koja je jako rano dobila prvu menstruaciju, odnosno u devetoj, desetoj godini, ili jako kasno ušla u menopauzu, to nije dobro ili potencijalno nosi rizik.

Što duža izloženost estrogenima to je potencijalno i definitivno utvrđeno veći faktor rizika da se dobije karcinom dojke, objasnila je sagovornica RTS Ordinacije značenje ovog faktora rizika.

Obrazlažući dalje, doktorka je rekla da je idealno vrijeme za prvu menstruaciju od 12. do 13. godine i da negdje sa 50, do najviše 55 se to polako gasi. Apelovala je i na žene da kada uđu u menopauzu ne koriste na svoju ruku supstitucije da bi imale sve te funkcije koje mlade žene imaju, jer to zaista nosi rizik.

„Čak i oralna kontracepcija. Ona je protektivna kada govorimo o karcinomu jajnika ali kada se kroz mnogo godina koristi, 10 i više i predstavlja potencijalni problem. Nikad kao sam faktor rizika ali udružen sa ostalima, da”, istakla je doktorka.

Osvrnula se i na razlog zbog kog je spomenula da je gojaznost opasna.

„Kada se žena ugoji a ušla je u menopauzu i njeni jajnici su se, naravno, utišali, ne rade više, kako i treba fiziološki i sve je tu u redu, ali masno tkivo produkuje estrogene i to nije dobro, to je hormonski aktivno i to je u nevrijeme i to nije dobro za ženu već je apsolutno opasno”, razjasnila je dr Milović Kovačević.

Što se oralne kontracepcije tiče, onkološkinja je naglasila da se ne smije u nedogled ići sa oralnom kontracepcijom. Nije precizirala koliko dugo se savjetuje da se one koriste, ali je rekla da je 10 godina već previše.

„Ja lično smatram da to sve treba isto neko vrijeme koristiti a poslije toga možda naći neke druge malo manje invazivne metode, jer definitivno je potvrđeno kada se ide u mnogo godina da donosi malo veći rizik za karcinom dojke”, upozorila je ona.

Generalni savjet je da žene budu obazrive sa oralnom kontracepcijom, i da je uvijek koriste u konsultaciji sa stručnjakom.

Prva trudnoća poslije 30. godine – „Potvrđeno je da žena ukoliko rano rodi dijete, posebno ukoliko ima više djece, da je to na neki način štiti zato što su to, ja smatram njene biološke prirodne funkcije i najbolje godine za to i sve drugo prosto nisu, a najgore je ne roditi dijete i ne dojiti dijete, rekla je dr Milović Kovačević.

„Dojenje zaista jeste vrsta zaštite, zato što su to prirodni mehanizmi i vi nakon toga što rodite dijete vama stvarno te dojke na poseban način izgledaju, a imaju naravno novu funkciju i ta funkcija treba da se održava, onoliko koliko to treba – znači to je otprilike godinu dana, može malo manje. Nije dobro taj period skraćivati, posebno ne lijekovima”, dodala je gošća.

Još jedan faktor rizika je atipična hiperplazija – promjena u dojci koja nije maligna i uglavnom djeluje kao izmijenjena kondenzacija tkiva dojke, a zapravo se uglavnom bioptira, odnosno uzima se dio tkiva i vidi se da nije maligna, ali je dovoljno ozbiljna da onkolog treba takvu ženu da podrobno i češće prati jer kod nje postoji već vjerovatnoća da se nešto desi.

„Mi smo i dalje za to da kada primijetimo da nešto kroz vrijeme se mijenja, ne predugo vrijeme, ali kroz recimo šest mjeseci nešto što je promijenilo konzistenciju, oblik ili veličinu, mi smo za to da se to izvadi i da je to nekako najbolji način”, priznaje onkološkinja.

Do sada smo naučili da alkohol, gojaznost, fizička neaktivnost, pušenje i duvanski dim negativno utiču na sve karcinome, a doktorka je govorila i o socio-ekonomskom statusu kao faktoru rizika za nastanak karcinoma dojke.

„Žena koja je aktivna od jutra do sutra i koja je stalno u nekoj brzini definitivno niti jede zdravo, niti se odmara dovoljno i najčešće ima taj povišen nivo kortizola i neadekvatne hormone koji se luče kada je stres prisutan i to definitivno nije nešto što je dobro za zdravlje jedne žene”, kaže doktorka.

Podsjetili smo se i ranijih savjeta endokrinologa da je za endokrini status, odnosno dobro funkcionisanje hormona dobar san izuzetno važan, pa takološ san posredno utiče i na nastanak karcinoma. Dr Marijana Milović Kovačević je potvrdila da je to česta situacija kod žena koje su pod stresom, dodajući da smatra da je zdrav san važniji možda i od hrane.

Zašto onkolozi biraju da ne operišu neke tumore

Doktorka je preciznije objasnila koji su to sve stadijumi bolesti koji se javljaju, pa je tako otkrila da je najbolje kada se bolest otkrije u nultom stadijumu, in situ, kada nije probio invazivnu membranu.

„To je i dalje karcinom, zove se duktalni ili lobularni karcinom in situ i oni su obično mali ili mogu zauzeti veći prostor ali su nedovoljno čvrsti, nedovoljno te solidne konzistentne građe, mogu biti u vidu tih mikrokalcifikacija. Nisu uspjeli da probiju membranu, a to je bitno zato što nisu došli do kapilara i nemaju tendenciju i mogućnost da naprave štetu u vidu metastaza”, navela je dr Milović Kovačević.

Osim veličine tumora, odnosno zahvaćenosti žlijezda i eventualno zahvaćenosti udaljenih organa, ljekarima je mnogo važno da upoznaju biologiju tumora.

„Nekada kada je neka žena imala mali taj tzv. tumor koji je bio jako sumnjiv obavezno se hirurški uklanjao i to je to, kod nekog prvog – drugog – trećeg stadijuma. Kod prvog i drugog obavezno, a danas se zna da nam to nije ideja. Ideja je da ga upoznamo, ideja je da prvo saznamo njegovu biologiju, jer nekada i male tumore koji se mogu operisati mi ne želimo da ih operišemo, zato što idemo tom tzv. neoadjuvantnom terapijom. Idemo ne samo da smanjimo tumor da bismo sproveli te poštedne operacije, nego nam je cilj da taj agresivan tumor, ako po tim biološkim svojstvima ustanovimo da je agresivan, onda ga mi liječimo neoadjuvantnom terapijom koja nema za cilj samo njega da smanji nego da ubije njegovu aktivnost, i te takozvane cirkulišuće tumorske ćelije”, doktorka je pokušala da razjasni zašto se tumori ne operišu uvijek.

Prema njenim riječima, često se pacijenti pitaju odakle metastaze ako je tumor operisan.

„Zato što tumorske ćelije, kod tumora koji su dovoljno agresivni u momentu kada kreću da rastu, cirkulišu. Vi to ne vidite, oni odlaze u neke udaljene organe i u zavisnosti od mnogih faktora, i od toga da li ćemo dati adjuvantnu protektivnu terapiju, od imuniteta te osobe, ti tumori inicijalni su mogli dati metastaze da negdje se nasjele i namnože, i to je već problem”, objasnila je dr Milović Kovačević.

Adjuvantna terapija koju pacijenti najmanje vole je hemioterapija, objasnila je voditeljka, a doktorka je dodala da hemioterapija ima svoje posljedice koje se primjenjuju kod nekih profila tumora, dok se kod drugih može ići sa hormonskom terapijom ali je, kako je rekla, to dosta komplikovano.

„Lakše je liječiti hormon zavisan tumor zato što, recimo, ako pričamo o tom ranom karcinomu koji ste najčešće odstranili na vrijeme i krenuli adjuvantnu hormonsku terapiju koja se lijepo podnosi… Postoje različiti oblici, različiti mehanizmi djelovanja, ali je suština da taj pacijent može živjeti punim plućima svoj kvalitetan život, raditi…”, rekla je doktorka i dodala da nema posljedica kao kod hemioterapije, ali da ima nekih drugih posljedica koje su mnogo manje neprijatne, pa tako pacijentkinja može da dugi niz godina ne dobije povratak, odnosno relaps bolesti.

Za njih je karakteristično da daju kasne relapse, da mogu da se vrate i poslije petnaestak godina i zato ne smijemo prestajati sa kontrolama, naglasila je doktorka, dodajući da postoje i drugi vidovi liječenja.

„To su upravo ciljane terapije, sad stvarno za svaki podtip ide određena različita vrsta terapije. Kad govorimo o ciljanoj terapiji to je prije svega antiher terapija. To su monoklonska antitijela koja ciljaju ćeliju, znači selektivno djeluju, personalizovano, i ne prave opšti haos. Kada govorimo o metastatskoj bolesti hormonozavisnih tumora danas su poznati ti ciklibi, oni su selektivni i kvalitet života uz njih je značajno poboljšan i ono što jeste, po meni važno, to je da te naše žene koje jesu prilično i mlade i radno aktivne i dalje mogu biti radno aktivne, što je bitno naravno svima, i njima, njihovoj djeci, generalno mogu da aktivno na svim planovima u svom porodičnom i poslovnom životu učestvuju i mislim da taj kvalitet života zaista ne smije da se zaboravi i možda treba da se stavi ne u prvi plan, ali svakako je mnogo važan”, naglasila je dr Milović Kovačević.

Gama i iks nož u onkologiji i u Srbiji donijeli značajne boljitke

Doktorka Milović Kovačević govorila je i o značaju radiološke, odnosno vazdušne terapije, koje sprovode radiolozi, radioterapeuti.

Takođe je naglasila da kada se kaže „gama nož” tu nije u pitanju hirurgija. To je lokalno liječenje radioterapijskim zracima gdje se cilja baš tumor, bez oštećenja drugih organa. To ranije nije bilo moguće, nije bilo ni savremenih mašina, ni tih posebnih skenera koji uspijevaju da baš dobro, izuzetno precizno obilježe nivo zdravog tkiva i te ivice.

Na taj način se poput noža zapravo siječe ono što treba, a sve ono što ne treba i dalje ostaje zdravo.

„Radioterapija je zaista, pa i u Srbiji mogu reći da apsolutno pratimo svjetske trendove, izuzetno savremena i donijela je značajan boljitak u kvalitetu života naših pacijentkinja koje su i ranije bile zračene, ali ne dovoljno selektivno, i većim dozama”, pa su tako i zdrava tkiva bila pogođena, što je prilično remetilo njihov kvalitet života, podsjetila je sagovornica RTS Ordinacije.