Babica iz Bijeljine pred smrt priznala, “dječaka Srbina sam dala Muslimanima”: Sa 20 godina je povukao radikalan potez
01.12.2024. | 09:59Ovo nije prvi slučaj, ali je svakako jako težak za obe porodice koje nisu htjele da učestvuju u takvoj malverzaciji.
Krađa beba na našim prostorima započela je ubrzo nakon završetka Drugog svjetskog rata. U to vrijeme, društvo se suočavalo s ogromnim posljedicama razaranja: razorene domove, glad, siromaštvo i veliki broj siročadi. U takvim okolnostima, djeca su postala sredstvo za profit. Tačan način na koji su ovi postupci organizovani bio je brižljivo skrivan, a UDBA i druge tajne službe igrale su ključnu ulogu u ovoj mračnoj praksi.
Jedan od razloga za ovakve aktivnosti bio je politički interes. Djeca su često otimana iz porodica koje su smatrane „nepodobnima“ iz perspektive tadašnje vlasti. To su mogle biti porodice označene kao neprijatelji režima, poput onih čiji su članovi bili povezani sa suprotnim političkim strujama, bilo da su to bili nacionalisti, bivši pripadnici kraljevske vojske ili komunisti koji su završili na Golom otoku. SFRJ je procjenjivala da od takvih porodica neće imati nikakve koristi, a djeca su nerijetko završavala u rukama povlašćenih pojedinaca ili inostranih parova koji su željeli da usvoje dijete.
Ova praksa trajala je decenijama, sve do osamdesetih godina prošlog vijeka, kada je došlo do određenih promjena, posebno nakon smrti Josipa Broza Tita.
Slučaj iz Bijeljine
Posebno potresan primjer dolazi iz Bijeljine, gdje je jedna babica na samrti priznala zamjenu beba, što je izazvalo šok u lokalnoj zajednici.
— Priča je vezana za Foču. Babica je na samrti priznala da je jednom prilikom, prilikom porođaja, ispustila bebu uglednog ljekara koja je preminula. U panici, zamijenila je preminulo dijete sa bebom druge porodice. Tako je žena muslimanske vjeroispovesti umjesto sopstvenog djeteta dobila dječaka iz srpske porodice. Dijete je odvela u Australiju, gdje je ono odrastalo nesvjesno svoje prave prošlosti — priča Pejić.
Kasnije, kao odrasli muškarac saznao je istinu.
— Pričao sam sa njim. Rekli su mu da je babica priznala na samrti šta je učinila. On je potom otišao u Foču i pokucao na vrata svoje biološke porodice. Kada su mu otvorili, rekao je: „Ja sam onaj koji je umro.“ U tom trenutku obećao je da će promijeniti vjeru kako bi se približio svojoj pravoj porodici — dodaje Pejić.
Iako je situacija razjašnjena, ni on ni njegova biološka majka nisu željeli da izlaze u javnost.
— On je rođen 1982. godine. Kada je saznao istinu, prošlo je možda i 20 godina posjetio je svoje biološke roditelje. Uradili su DNK test i potvrdili srodstvo. Svi su sada spokojni i zadovoljni što su konačno saznali istinu, ali ne žele da mediji saznaju za njihov slučaj — zaključuje Pejić u emisiji „Životne priče“, prenosi “Stil“.
Ovakve priče bacaju svjetlo na mračno razdoblje poslijeratne Jugoslavije, gdje su se životi mnogih nepovratno promijenili zbog skrivenih, nezakonitih radnji.
