Djeca i nastavnici ispratili domara u penziju: “Volimo vas zato što ste uvijek bili tu da nas podržite”
27.03.2025. | 08:49Domar u Osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Loznici Slavko Tešmanović odlazak u penziju pamtiće kao jedan od najljepših dana u svom životu. Učenici i kolektiv priredili su mu iznaneđenje, a snimak tog događaja odjeknuo je i na društvenim mrežama.
Uz ovacije i gromoglasan aplauz ušetao je Slavko posljednjeg radnog dana u školu u kojoj je proveo posljednju deceniju svog radnog vijeka. Mašinovođa po struci, a u srcu i radnoj knjižici domar, ovaj nasmijni Lozničanin u penziju je otišao sa suzama radosnicama.
– Zar je neko mogao da očekuje da sva djeca iz škole izađu i da me isprate, onako baš je bilo iznenađenje. Poslali su me da popijem kafu jednom sa kolegama i onda je došla učiteljica Željka i rekla da izađem i kad sam izašao ostao sam bez riječi i teksta – ističe Slavko Tešmanović, domar.
View this post on Instagram
Za učenike Slavko je član porodice, jer kako, kažu, drugačije da nazovu osobu koja ih je tješila kada dobiju loše ocjene, čekala sa njima posleij škole kada roditelji zakasne i zajedno se radovala svakom uspjehu.
“Čovjek za sve”
– Slavko nas je u školi uvijek dočekivao sa velikim osmijehom, uvijek je imao neku šalu za nas, uvijek nas je podržavao – kaže Jovana Radaljac, učenica.
– Ovo je bila spontana ideja svih nas, želili smo da pokažemo koliko je Slavko uticao na nas i na naše živote – naglašava Iva Mihailović, učenica.
– Priredili smo mu veoma lijepo iznenađenje, svima nam je značio, pamtiću ga po šalama – ističe Helena Živković, učenica.
I u kolektivu, tvrde, bez Slavka će dalje teško, jer je bio čovjek za sve.
– Bio je savršen kućepazitelj ove škole. Sakupljali smo porukice od svakog djeteta koje su počinjale sa volimo vas zato što i najveći broj jer sam ja sakupljala poruke i stavljala ih u kutiju najveći broj porukica je bio te sadržine volimo vas zato što ste uvijek bili nasmijani, zato što ste uvijek bili tu nas podržite – kaže Tijana Vasić, vjeroučiteljka.
– Ovim gestom smo iskazali ljepotu ovog posla, bez obzira da li je u pitanju nastavno ili vannastavno osoblje. Ja sam srećna što sam upoznala i radila sa ovako divnim čovjekom kao što je Slavko – objašnjava Aleksandra Despotović, nastavnica informatike.
Odlazak u penziju Slavku donosi nove izazove, ali poručuje da će za svoju djecu i kolege biti tu kad god zatreba – i za utjehu, i za osmijehe, pa čak i onda kada nema ko da zamijeni sijalicu ili popravi vrat, piše RTS.
