Gorštak napustio ženu i dvoje djece: Decenijama živi u divljini kod Modriče, zaboravio i svoje ime VIDEO
12.03.2024. | 07:15Krajem prošlog vijeka, Goršatk Nedeljko Tomušilović, odlučio se na ovaj drastični potez – da počne živjeti u zemunici, divljini, daleko od ljudi, okružen divljim zvijerima, u Dugom Polju kod Modriče, gdje već 41 godinu odolijeva civilizaciji.
Sa njim, uglavnom, živi jedno mače, s kojim dijeli hranu, dok ga brat povremeno posjećuje, a informacije o svijetu dobija preko radija.
Gorštak Nedeljko Tomušilović ima 70 godina i punih 41 godinu živi u zemunici, sam i u divljini.
Nedeljko je stanovnik planinskog predjela, osamdesetih godina zatvorio je vrata civilizaciji i povukao se u samački život. Zbog bolesti koja ga muči već godinama za sebe kaže da je umro, ali da ga još uvijek nisu sahranili.
Bio je oženjen, ima sina, kćerku i unuke, ali nema porodičnu trpezu i porodični život.
Poslije Titove smrti i raspada Jugoslavije odlučio je da se pozdravi sa svijetom i nastavi život pod vedrim nebom, kućom od blata, i sa zvijerima.
Nedeljko kaže da je završio osnovnu školu, a nakon nje završio je korparski zanat.
“Zvali su me Brđo. Kada je bio rat došlo je do rasula i zatvorena je korpara. Živio sam i u Subotici, radio na građevini”, kaže gorštak Nedeljko.
Prostor na kome živi kaže da pripada njemu.
“Brat dođe kod mene, donese mi hljeba. Išao sam kod njega do skora, cijepao drva …”, kaže Nedeljko kome je ispred kuće sve sređeno.
Kako nije navikao na posjete i ljude, priznaje da je nervozan kad god neko dolazi kod njega.
“Sada nemam snage ni kao dijete od pet godina, a imam 70 godina. Posljednji put u Modriči bio sam 2012. godine. Umro sam, a nisam sahranjen. To je po pitanju zdravstvenih tegoba. Nisam lovac, ali spremam našu domaću hranu. Krompir, skuvam. Uzmem i mlijeko, ali mi se čini da nešto nije uredu sa njim, pa dam mačetu”, kaže Nedeljko, koji je uspio da se oslobodi svog najvećeg poroka, cigareta.
Oko svoje zemunice ima jabuke i grožđe od kojih se hrani, a kako kaže sve što se dešava u svetu je “poremećeno”.
“Nijedan čovjek nije kao ja, izbjegavaju me i kažu mi da sam lud 100 odsto”, kaže Nedeljko.
Na granice Jugoslavije stavio bi bodljikavu žicu
Na život pod vedrim nebom se ne žali, a kako kaže, da se sada ponovo rodi, samo bi želio da vrati Jugoslaviju i na njene granice stavi bodljikavu žicu.
“Imam kući za drva, na sedam ili osam mjesta sam napravio da mi bude bliže”, kaže Nedeljko.
U niskoj zemunici nalazi se samo jedna prostorija. U njoj krevet, šporet, jedna stolica i drveni predmeti.
Nedeljko sluša radio, a redovno crta na bloku broj 5 i bojicama, za koje kaže da su mu najpotrebnije.
“Slušam naše izvorne pjesme i vijesti. Ništa me ne nervira”, kaže Nedeljko za za Jutjub kanal “Tata brada”.
Kaže da će iza njega ostati koliba kao znak da se uvijek može imati nešto u životu. Poznat je kao Neđo, a kada ga je voditelj pitao kako mu je pravo ime, zastao je, kao da je zaboravio, nije odmah mogao da se sjeti.
