Jedno vrijeme živio i u Banjaluci: Čuveni glumac u jeku slave upao u kandže droge
31.05.2024. | 21:12Glumac Davor Dujmović bio je jedna od najsjajnijih zvijezda, a nakon što je upao u kandže droge skončao je tragično na današnji dan 1999. godine.
Prvu ulogu ostvario je kao dječak u kultnom filmu “Otac na službenom putu” Emira Kusturice, koji je nagrađen Zlatnom palmom u Kanu. Dujmović je bio talenat kakav se rijetko viđa, a u svijet filma ušao je potpuno slučajno. Rođen je u Sarajevu, u siromašnoj porodici. Želio je da svira klavir.
“Bili smo siromašni, nisam imao instrument, ali je moja mama poznavala čistačicu u školi koja mi je noću otključavala učionicu i ja sam tu vježbao”, pričao je Davor o svom iskustvu u muzičkoj školi.
Ulogu dobio slučajno
Kao dječak imao je običaj da poslije nastave svrati kod svog oca, koji je tada radio na pijaci Markale.
Desilo se da je svratio na sok u obližnji restoran, baš kad su tu došli Emir Kusturica i njegov asistent, Ćiro Mandić. Pozvali su ga na audiciju za film “Otac na službenom putu” i na probnom snimanju se pokazalo da je savršen za ulogu.
Poslije filma “Otac na službenom putu”, koji je nagrađen Zlatnom palmom u Kanu, odlučio je da upiše filmsku akademiju. Nije mu uspejlo i kasnije više nije ni pokušavao.
“U šali kažem da bih išao na Akademiju pod uslovom da predajem. Mislim da nije bilo potrebe, jer sam mislio da se glumom bavim dok se ne zasitim, dok se publika i kamera ne zasite mene. Ja u stvari nikad nisam imao nameru da budem glumac”, priznao je jednom prilikom.
S nepunih 18 godina Davor je postao glavni glumac u filmu Emira Kusturice, “Dom za vješanje”, koja mu je donijela najveću slavu.
“Perhan je došao kao sudbina da dobijem glavnu ulogu poslije filma “Otac na službenom putu”. Perhan je kult nečeg ciganskog i biće to još dvjesta godina”, rekao je u jednom intervjuu. Poredili su ga s Dastinom Hofmanom i činilo se da mu se smiješi svjetska karijera, ali se početkom devedesetih navukao na heroin. Pokušao je da se skine, ali nije uspio.
“Ono što donosi heroin ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. U početku je bilo “ja sam mali pa sam radoznao”, ali radoznalost se u ovom slučaju plaća zavisnošću”, govorio je.
Nakon što je počeo rat otišao je u Beograd, gdje je snimio još nekoliko ostvarenja, među kojima se najviše ističe rola u još jednom Kusturičinom ostvarenju “Podzemlje”.
Nakon rata preselio se u Sloveniju, gdje je živio sa djevojkom. Ubrzo nakon toga počela je njegova borba sa alkoholizmom i depresijom. 31. maja 1999. godine se objesio u Novom Mestu, prenosi Kurir. Između Beograda I Slovenije, jendo vrijeme živio je i u Banjaluci.
