Kapetan bio svjedok izuzetnog prizora: Kitovi ne vole da jedu ljude
02.04.2024. | 18:38Kapetan Robert Falkon Skot bio je svjedok izuzetnog prizora tokom ekspedicije na Antarktiku kada je 5. januara 1911. njegov fotograf Herbert Ponting otrčao na ivicu ledene ploče da fotografiše grupu orki koje su se zainteresovale za ekspediciju.
“Sljedećeg trenutka kitovi su se izdigli i ščepali”, napisao je Skot u svom dnevniku u kome stoji da se čula neviđena buka dok su se kitovi dizali ispod leda i udarali ga leđima.
Ovaj susret oslikava zastrašujuću reputaciju orki. Više od 100 godina kasnije, ta reputacija nastavlja da raste dok ova vrsta potapa čamce sa iberijske obale Evrope i goni brodove čak do Škotske. Ali, koliko često orke zapravo napadaju ljude?
Ispostavilo se da, iako orke možda zaslužuju tako strašnu reputaciju kada su u pitanju druge morske životinje, one skoro nikada ne napadaju ljude u divljini – iako su više puta napale i ubijale ljude u zatočeništvu. Štaviše, sve prijavljene nasilne interakcije između orka i ljudi dolaze sa značajnim upozorenjima, piše Live Science.
Erih Hojt, istraživač za zaštitu kitova i delfina i autor knjige “Orka: kit zvani ubica” smatra da orke često zamijene i pomiješaju siluete ljudi sa, na primjer, fokama.
“Pokazano je da kitovi ubice ljuljaju ledene ploče i tako love foke. To je ponašanje u lovu, ali ne i lov na ljude. Orke se susreću sa ljudima u okeanu vijekovima i iako postoji nekoliko izvještaja poput Pontingovog, postoji samo jedan izvještaj o vrsti koja je ubila čovjeka. Fatalni susret se navodno dogodio 1950-ih, kada su neke orke ostale zarobljene u morskom ledu u istočnom kanadskom Arktiku. Dvojica starješina Iglulika Inuita rekla su istraživačima decenijama kasnije da je mladić ignorisao savjete starješina i otišao da vidi zarobljene kitove ubice. Bio je upozoren da je led suviše tanak, ali je vjerovao da može pobjeći od orke. Prema riječima starijih, orka je probila tanak led i pojela ga”, navodi.
Hojt isključuje opciju da kitovi love ljude, oni su izbirljivi kada biraju šta će da jedu, konzervativni u pogledu svega što su naučili od svojih majki. Drugim riječima, orke ne jedu ono što nisu naučene da jedu, tako da ne bi pojele čovjeka.
Divlje orke, s druge strane, ponekad ubijaju druge životinje radi vježbanja ili čak igre, ali ljude ne. Postoji jedan potvrđeni slučaj da je kit ubica ugrizao surfera u blizini Kalifornije 1972. godine, ali ga je orka brzo pustila. Hojt je potom intervjuisao surfera i primijetio da je do incidenta došlo najvjerovatnije jer je čovjek izgledao kao foka, prenosi “Politikin magazin”.
Tokom proteklih nekoliko decenija, bilo je na desetine nasilnih susreta između ljudi i orka koje su držane u zatočeništvu. Možda najpoznatije, orka po imenu Tilikum bila je umiješana u smrt tri osobe. Naučnici nisu sigurni šta tačno pokreće zarobljene orke da napadnu. Međutim, Hojt je primijetio da je zatočeništvo vještačko okruženje i uporedio je to sa životom u maloj zatvorskoj ćeliji.
“Poslije nekoliko godina, čak i u najmanje represivnim institucijama, orke počinju pomalo da luduju”, rekao je Hojt.
To ne znači nužno da orke u zarobljeništvu ubijaju iz frustracije. Hojt je rekao da su incidenti sa Tilikumom mogli biti samo pokušaji igre suočenih sa ekstremnom dosadom.
“U stvari, nevjerovatno je koliko su kitovi ubice oprezni u podvodnim interakcijama koje su iskusne u divljini ili zatočeništvu”, rekao je Hojt.
