“Mama, je l’ ti mene znaš”: Zbog riječi malog Borisa koji je ostavljen u sirotištu mnogi su plakali VIDEO

10.10.2024. | 12:05

Kada je, tada devetogodišnji Boris, ispričao kako zamišlja da bi tekao razgovor između njega i majke koja ga je ostavila u sirotištu, plakala je cijela Jugoslavija. Plakali su ljudi zbog njegove iskrenosti, one dječije, neplanirane ali i zbog teške sudbine koja ga je zadesila.

“Velike nevolje malog Borisa” je dokumentarna emisija čuvenog Dragana Radulovića koja se pamti cijelog života. U njoj je voljeni dječiji pisac razgovarao sa devetogodišnjakom iz Doma za nezbrinutu djecu Bijela. Mali Boris je svojom životnom pričom uspio je da osvoji gledaoce dječijom iskrenošću i spontanošću, kao i preranom zrelošću koju imaju samo djeca koja su odrastala bez roditelja.

Snimak njegovog i Draganovog razgovora, tako neposredan, nježan i očinski, i dan danas se čuva i dijeli uz iste snažne emocije kao kada je snimljen prije više od 35 godina.

 

“Velike nevolje,malog Borisa”,je prica Dragana Radulovica od prije 30,i vise godina o djecaku Borisu kojeg je majka ostavila u Dom u Bijeloj i koji joj se obraca.Priča koja tad nikoga nije ostavljala ravnodusnim.I dan danas se pitam sto se desilo s njim.Sad je vec odrastao covjek pic.twitter.com/805GgBC7s9

— Ðetić (@KonteZanovic) January 9, 2024

Na video su samo njih dvojica, razgovaraju o životu bez roditelja. I u jednom trenutku Dragan kaže malom Borisu ako želi da poruči nešto mami, da razgovaraju, kao da je tu:

– Zdravo mama, ovako. Ja ću samo da se upoznam. Mama, je l’ ti mene znaš? Ona kaže: “Ne znam”. E, onda dođi, da ti ja nešto ispričam. Ti se mama ne sjećaš da si mene rodila. Ti si mene ostavila. Ja sam tebe puno volio, plakao sam za tobom. Suze su mi ovolike bile. Volim i tebe. Volim te mama, ali dođi da se upoznamo. Da me vidiš, da me procijeniš. Da sam ja tvoj sin. Dođi lijepo. Nemoj da te bude sramota. Objasni se i objasni mi sve, pa će sve biti lijepo i odlično – priča mali Boris, bez suza, bez ljutnje, bez prezira.

– A hoćeš li se javiti tati – pita ga Dragan.

– Tati? Zvao bih ga telefonom prvo. Zvrrr. Zdravo tata. O zdravo sine. Šta radiš. Evo tata snimam se. A zašto se snimaš. Eto tako pričam kakav mi je život. Tu je Dragan, snima me, tu su ljudi. Snimaju me kako sam život proveo – priča Boris.