Marko iz Srbije oženio Albanku: “Nisam tražio ženu za zabavljanje, već za brak”
28.01.2025. | 14:31Nekada su se mnoge djevojke sa sjevera Albanije udavale za muškarce iz Srbije, a mnogi misle da su ovakvi slučajevi danas rijetki, gotovo nemogući.
Međutim, Marko Milunović iz sela Drežnik kod Užica odlučio je prije nekoliko godina da svoju srodnu dušu pronađe van granica Srbije, tačnije u Albaniji.
Nije sve išlo glatko, jer je Marko morao da ispuni određene kriterijume. Da bi kupio Albanku mladić mora da kupi zlatni lančić, prsten i odijelo, a Milunović je otkrio zašto je to tako.
– Nekoliko puta sam išao u Skadar, gledao djevojke, nijedna me nije privukla, pa su me pitali kakvu ženu tražim. Nisam tražio ženu za zabavljanje, već za brak. Imao sam 46 godina kada sam upoznao Manjolu, ali je žena koja je prevodila na albanski rekla da imam 36. Na sreću, izgledam mlađe, pa su lako povjerovali – ispričao je Marko.
Ipak, jedna greška mogla je skupo na ga košta.
– Manjola je tek poslije tri meseca, kada smo dugo živjeli zajedno, u mom pasošu vidjela da sam rođen ‘66, a ne ‘76. Pa je onda pozvala mamu i rekla: “Majko, on ima 46 godina, može da mi bude otac” – otkrio je Marko.
Albanka za tri mjeseca naučila srpski
Manjola se brzo uklopila u okruženje, bila je u dobrim odnosima sa ljudima iz sela, a za samo tri mjeseca je naučila srpski.
Marko dodaje da su ljudi kada su čuli da se oženio Albankom govorili: “Pa, zašto baš Albanka?”, ali se poslije sve smirilo. U selima su uglavnom stariji ljudi, a oni muškarci koji ostanu neoženjeni teško pronalaze ženu koja želi da živi na selu. Teško se odlučuju za Albanku, prvo zbog njene nacionalnosti, a drugo zbog novca koji daju onome ko mu nađe ženu.
– U Albaniju idete tri puta, prvi put kada se sretnete. Ako se volite, onda zakažite sledeći sastanak. Prilikom drugog susreta dođeš kod nje na kafu, ostaviš 50 evra ispod šolje, to je albanski običaj, uzme majka buduće žene. Onda ideš u grad sa njom, njenom majkom i prevodiocem. Tamo se kupi odelo za mladića, zlatni lančić i prsten (jer je to i njihov običaj), kasnije se vratiš kući na ručak, pa možeš da ideš – priča Marko o albanskim običajima, prenosi Žena Blic, Espreso
Za vrijeme trećeg susrete u njihovom restoranu se održava vjenčanje. Albanci insistiraju na tome. Na njihovim svadbama nema klasičnih kola i trubača, kao na srpskim svadbama, a mladoženja kupuje vjenčanicu.
Naše su skupe, Albanke su skromnije
Marko kaže da su Albanke jednostavne žene, vole isto što i Srpkinje, a onima koji kažu da je oženiti ih skupo, Marko poručuje da su i naše djevojke “skupe”, a da su Albanke mnogo skromnije. Važno im je da je muškarac dobar, da ne maltretira svoju ženu, da ne vole varanje. Oni su tip koji kada odu, više se ne vraćaju.
– Za njih je razvod braka sramota, pa paze u čiju kuću ulaze. Kad smo se dogovorili da se vjenčamo, došao je brat Manjola da vidi gdje živim. Njih ne zanima novac, ja nemam auto, idemo autobusom, ali njoj ne smeta. Mogu da joj kupim i patike za 1.000 dinara, neće da se ljuti – kaže Marko i otkriva da imaju i svoju tarifu, ali možete da prođete i jeftinije ako se dovoljno potrudite.
– Cijena se kreće od 3.000 do 5.000 evra, a kako ćete proći zavisi od vas. Ima muškaraca koji kažu “nađi mi ženu, ja ne pitam za cijenu”, voze auto, imaju dobru kuću – naravno da plaćaju bogatstvo. Te hiljade evra ne idu porodicama tih djevojaka, kako mnogi misle, već ovim posrednicima koji ti nađu ženu – objašnjava Marko.
Kada se pročulo, Marko je dobijao zahtjeve da oženi muškarce Albankama, mnogi su mislili da je to lako i da ih svako može oženiti, međutim, on uverava da je potpuno suprotno.
– Problem sa Albankama je što ljudi misle da svako može da ih oženi. Tako mi se javljaju muškarci preko 60 godina, tražeći da im nađem ženu, da ne budu sami. Kome da ponudim penzionera, čak ni onima sa svakakvim muškarcima – zaključuje Marko
