Neda Ukraden otvorila dušu o najtežem periodu u svom životu: Bila je ljuta na mene

10.09.2024. | 15:57

Neda Ukraden najbolnija sjećanja nosi iz ratnog perioda u Jugoslaviji, kada je bila prinuđena da napusti sve što je decenijama unazad sticala sa porodicom.

Neda se za Grand osvrnula na period prije izbijanja rata i ispričala da je teško podnijela iznenadni odlazak iz Sarajeva.

– Ja, nažalost, nisam otišla iz Sarajeva što je izbio rat, ja nisam mogla doći do Sarajeva. Naime, otišla sam iz Sarajeva u martu 1992. godine na turneju u Švedsku i ostala 2 vikenda još plus. Vraćam se početkom aprila i dolazim u Beograd. Dolazim iz Stokholma na aerodrom, čekam nekih 4-5 sati večernji za Sarajevo. Let biva otkazan, vratim se u stan, idem na jutarnji let. Opet da poletim, opet ništa i tako 6 puta. Nešto se kuva i događa – prisjetila se Neda koja je osjetila da se nešto sprema, te je bila veoma zabrinuta za svoju porodicu koja je u Sarajevu. Još više je tada brinulo što je kćerkicu Jelenu ostavila sa bakom i dekom u stanu u Sarajevu i što nije mogla da dođe do njih.

-Bila sam zabrinuta za sudbinu moje stare majke i oca i mog dvanaestogodišnjeg djeteta. Tada oca molim i preklinjem, pošto 6 puta pokušavam doći do Sarajeva, ali tata neće da dođe. Ja prestravljena. Elem, ja njih jedva ubijedim, ali samo mamu i kćer. Jedva ih ukrcam na avion preko drugarice. Došle su u Beograd i ta scena njihovog dolaska na aerodrom, nikada neću da zaboravim, one dolaze ljute na mene. Jelena neće ni da se pozdravi sa mnom – ispričala je pjevačica u ispovesti kod Vesne Milanović.

Momenat je ugledala svoju majku i kćerku će joj vječno ostati urezan u sjećanju, a teško je podnijela i to što je svoj stan u Sarajevu kasnije morala da proda.

-Jaknica, neke farmeričice, patike, mama u nekom mantilu, 5. april 1992. godine. To je posljednji dan kad su one došle iz Sarajeva, kad smo mi svu svoju imovinu zaključali u nadi da ćemo doći jednog dana u svoju kuću i više nikad nisam zakoračila u svoj stan, prodala sam ga na daljinu. Sve uspomene, nagrade, toliko dragih uspomena…Otac mi se kasnije jedva probio poslije nekih 20 dana, preko 40 nekih barikada. Otišli su dalje za Lepetane u našu kuću u Boki. Ja sam ostala da budem njihova majka i otac i da se brinem o njima. Ljudi degradirani, ostali bez primanja, dijete sa 12 godina prekinuto školovanje. Gledaš, ne vjeruješ svojim očima, raspade mi se zemlja, raspade mi se karijera, djetinjstvo, razdvoji nas od familije. Nisam čula familiju tu najbliskiju mislim da je prošlo 10-12 godina. Oni nisu smjeli da se jave. Sve crno bez imalo bijelog – sa knedlom u grlu istakla je Neda.

Uprkos nedaćama, Neda je uspjela da nastavi dalje i najponosnija je što je sve izgurala na nogama, prenosi Bosnainfo.

– Bilo je jedno doba sunovrata. Najvažniji uspjeh koji sam ja u životu napravila je kako nakon tih devedesetih da sam ostala zdrave pameti i kako sam uspjela očuvati porodicu. Ja sam isprodavala te nesretne imovine što sam imala, šta si mogao dobiti 1996. godine, ne možeš živjeti od pjevanja, zidova, nemam ništa. Htjela sam da otvorim neku galeriju, butik, na kraju ispadne kafić koji je završio paljenjem benzinom. To sve preživjeti, pritom bombardovanje, sankcije. Trebalo je snage nastaviti sa pjevanjem, funkcionisati. Ono što je pozitivno u svemu tome je ta pjesma i par dragih ljudi koji su mi dali podršku da opstanem između ostalog i Saša Popović. Skupila sam sve te neke ostatke svog života, napravila jedan novi mozaik, osmislila svoju novu karijeru, okretala list, potpuno drugačiji 2000. godine – zaključila je Neda u emisiji Iz profila.