Nevjerovatna priča ukrajinskog vojnika: Proglasili ga mrtvim, on “vaskrsao” nakon tri dana VIDEO
13.03.2025. | 08:35Ukrajinski oficir za kog se vjerovalo da je mrtav poslije eksplozije granate pored njega, puzao je tri dana kroz minsko polje i teritoriju pod kontrolom Rusije kako bi se dokopao slobodne teritorije.
Vojnik, kodnog imena Kokol, veteran je ukrajinske obavještajne jedinice Artan i imao je zadatak da vodi operaciju na prvim linijama sukoba prošle jeseni. U povratku su izgubili kontakt sa ostatkom jedinice koja im je pomagala dronovima, a baterija na njihovim naočarima za noćno osmatranje se ispraznila,piše Dejli mejl.
Skrenuli su pogrešno i Kokol se iznenada našao u okruženju, duboko unutar neprijateljske teritorije sa pet zarobljenika i još dva vojnika. Ruske snage su ih primijetile dok su se približavale karauli.
– Naši momci su bili zatečeni. U tom trenutku nismo ni shvatili da smo na neprijateljskoj teritoriji – rekao je Kokol.
Puzao kroz minsko polje
Između suprotstavljenih strana izbila je intenzivna vatra i većina zarobljenika je poginula. Dok je naredio svojim drugovima da se povuku, ruske snage su na njih ispalile granate. Mogao je samo da pobjegne dublje u polje i pomjerio se stotinak metara prije nego što je blizu njega pala granata. Izgubio je svijest. Kada se probudio, shvatio je da je zarobljen u minskom polju, ali nije imao izbora nego da nastavi da se kreće.
– Bio je to početak duge borbe da se nađe izlaz. To je trajalo tri dana i dvije noći. Za to vrijeme, praktično sam puzao cijelim putem jer sam bio zaglavljen između dvije suprotstavljene strane koje bi pucale kad god bi osjetile bilo kakav pokret… Pratio sam zvuke pucnjave i spavao u naletima od pet do 10 minuta – rekao je Kokol.
Imao je gelere zaglavljene u glavi i tijelu dok je puzao tri i po kilometra. Spavao je u naletima od pet do 10 minuta. Eksplozija koja ga je onesvijestila oštetila mu je i bubnu opnu, pa je imao oštećen sluh.v Nije imao nade da će pronaći hranu ili vodu, kaže, ali njegovo tijelo je funkcionisalo na „svim preostalim resursima“. Fizički i psihički iscrpljen, bio je radoznao kako će se njegova misija završiti, iako je već počeo da halucinira vizije svoje žene.
U trenutku očaja pomislio je da ne može dalje i zamalo je odlučio da ostane na sredini terena. Utješila ga je vizija njegove žene i njene riječi ohrabrenja. U međuvremenu, ekipe koje su poslate da ga pronađu već su se vratile kući. Nisu znali da li je mrtav ili zarobljen, pa se vodio kao nestao.
U njegovoj jedinici je konstatovano da je mrtav, već su obavijestili njegovu suprugu i počeli da organizuju sahranu. U tom trenutku, Kokol nije znao da će sigurno stići sutradan. Pronašao je četiri oraha i malo vode, a zatim je nastavio kretanje do obližnjeg bunkera. Primijetio je kretanje i skoro otvorio vatru, kada je na radiju čuo glasove koji govore ukrajinski i shvatio da je sa svojim drugovima. Dali su mu hranu i vodu, ali lokacija na koju je morao da se vrati bila je udaljena još četiri kilometra.
Tek poslije nedjelju dana uspio je da uspostavi kontakt sa komandom i tada pozvao svoju suprugu da joj se izvini što mu je trebalo toliko vremena da se vrati. Sjeća se kako joj je odgovorila: „Da nisi dopuzao, ja bih te lično ubila!“.
– Trenutno svi imamo jedan cilj: da okončamo ovaj rat, da raščistimo nebo iznad glava naše djece i obezbijedimo njihovu budućnost – zaključio je Hokhol, prenosi Dejli mejl.
