Priča prvog vjenčanog gej para iz BiH: Želimo proširiti porodicu i biti inspiracija za sve zatvorene u sebe

29.02.2024. | 14:40

Ljubavna priča Dženana i Kemalemira, prvog vjenčanog para iz Bosne i Hercegovine, nije imala lijep početak.

Za aloonline.ba pričali su o upoznavanju, neplaniranom braku, vjeri, rodnoj Bosni, kao i tome zašto su otišli u daleku Ameriku. Kako kažu, put do sreće nije bio nimalo jednostavan.

Upoznali su se 2011. putem Fejsbuka, nakon čega su povremeno pričali preko video poziva na Skajpu. Kemal je došao u Sarajevo 1. oktobra 2013. i tada su se prvi put vidjeli oči u oči. Sreli su se na autobuskoj stanici i tada počinje njihova priča.

– Igrom slučaja Kemo je već bio u Americi, to sam saznao kada smo se upoznali preko Fejsbuka. Ja nisam htio ići u Ameriku. Iako mi je Kemo nudio da dođem. nisam bio spreman. Jednog dana rekao sam sebi: „Ovo više ovako ne može! Kemo, pomaži, i radi šta god želiš da dođem u Ameriku“. I tako 13. decembara 2013. godine dolazim u Sjevernu Karolinu u SAD – započinje priču Dženan za ALOonline.

Neplanirano vjenčanje

Dženo i Kemal vjenčali su se 12. maja 2014. godine i sam proces, kako sagovornik, nije bio težak.

– Nije nam bio plan da se vjenčamo, ali vremenom smo se još više zbližili, zaljubili i odlučili da se vjenčamo. Proces vjenčanja u Americi uopšte nije težak. Moraš imati papir ako si razveden, popunite njihov formular, zakažete dan i dođete u salu sa dva svjedoka. Poprilično je jednostavno – kazao je Dženan.

Odlazak iz rodne Bosne

Kemin odlazak u Ameriku nije imao ništa sa provociranjem njega kao gej osobe u BiH. Otišao je zato što je dobio otkaz u komunalnom preduzeću. Međutim, sa Dženanom je, nažalost, bila drugačija situacija. Kako ističe, jedna neprijatna situacija će im ostati u sjećanju.

– Odlučio sam da napustim Bosnu zbog provociranja i psihičkog maltretiranja. Najneprijatnija situacija u kojoj smo se našli bila je kada su nas napala tri mladića koja su nas gađali čašom. U tom trenutku sa nama je bilo dijete naše najbolje drugarice. Ljudi u Bosni bi trebalo da prestati zabadati nos u tuđe poslove, da gej ljudi imaju svoj mir i život kakav zaslužuju. Ne bi bilo teško da ljudi nisu takvi kakvi su – istakao je Dženan za ALOonline.

Ipak, život u Bosni sigurno će pamtiti i po lijepim stvarima. Kako je Dženan rekao, često dolaze u BiH i razmišljaju o povratku u rodnu zemlju na duži vremenski period.

– Bilo je mnogo lijepih stvari koje su mi se dogodile, mimo psihičkog maltretiranja. Jedna od njih je folklor koji sam igrao 15 godina, mnogo lijepih putovanja. Probe folklora bile su bijeg od stvarnosti.

Inspiracija kao cilj

Oni žele da pomognu drugima, da ohrabre druge da se ne plaše deklarisati kao gej i da žive onako kako trebaju da žive – SLOBODNO.

– Smatramo da jesmo inspiracija. To nam je i cilj. Za sve osobe koje su zatvorene u sebe i koje nemaju hrabrosti da kažu: „Dosta više!!! Vrijeme je da živim život za sebe, a ne za druge“ – ističe Dženan za ALOonline.

Obojica bili oženjeni ženama

I Dženan i Kemal bili su oženjeni ženama prije nego što su se upoznali. Mada, kako kažu, oduvijek su znali da ti brakovi nisu bili za njih.

– Za sebe ne mogu da kažem puno. Nisam bio dugo u braku da mogu sad da kažem kako mi je bilo grozno. Za Kemu znam da mu je brak bio težak. Uvijek smo znali ko smo i šta osjećamo, ali društvo i porodica su nas sputavali u tome – objašnjava Dženan.

Reakcije porodica

Imali su mnogo problema kada su saopštili porodicama da su gej i da se razvode od svojih žena.

– Na početku je bilo mnogo provokacija i uvreda. Napadali su nas, pokušavali reći da to nije normalno, ali kada su shvatili da od toga nema ništa, popustili su. Danas smo svi u odličnim odnosima – rekao je Dženan za ALOonline.

Naklonjeni vjeri

Kako su kazali, obojica se klanjaju Alahu. Dok je Kenan vjernik čitav život, Dženan je vjeru spoznao tek kada se preselio u Ameriku.

– Vjernici smo. Ljudi smo kao i svi koji klanjaju svih 5 namaza. Ne izdvajamo se ni po čemu od ostalih – objašnjava. Na kraju razgovora kazali su da žele proširiti porodicu, ali kako je to veoma skupo.

– Voljeli bismo. naravno. Ako Bog da, desiće se i to – zaključuje naš sagovornik.