Šansa za novi, dugo priželjkivani život: Kako je Milena iz Kneževa stigla do Minska po novi bubreg

14.10.2024. | 11:14

Prva oktobarska nedjelja za Milenu Svjetlanović iz Kneževa ostaće crvenim slovima upisana u kalendar i njenu tananu djevojačku dušu, jer je upravo tog dana dobila šansu za dugo priželjkivani novi život, onaj bez bola, agonije i neizvjesnosti.

Ova osamnaestogodišnjakinja iza koje je trnovit put s obzirom na to da se od rođenja bori sa rijetkim oboljenjem, nail patela sindromom, usljed čega su joj zatajili bubrezi, mnogo vremena provodila je zatvorena u kući ili bolnici suočavajući se sa teškim dijagnozama. Prijeko potrebne dijalize ukrale su joj bezbrižno djetinjstvo, druženje s vršnjacima i redovan odlazak u školu.

Novi bubreg bio je jedini “lijek” koji bi joj obezbijedio zdravu svakodnevicu, a na listu čekanja za transplantaciju dospjela je prije pune dvije godine u prestonici Bjelorusije.

Maštajući o ljepšem životu, Milena je nestrpljivo čekala sudbonosni poziv iz Minska. Telefon je zazvonio 5. oktobra, a glas s druge strane žice saopštio je da se spremi za transplantaciju i stigne u Bjelorusiju brzinom svjetlosti, što joj je, na radost mnogih, i pošlo za rukom.

– Sjećam se, u kući sam čuvala brata i sestru, jer je mama zbog svojih pretraga bila u bolnici. Čudno, ali tog dana srcem sam osjećala da ću dobiti spasonosni poziv. Ubrzo me pozvala direktorica Fonda solidarnosti Jasminka Vučković i rekla da se pojavio donor, nakon čega sam počela da plačem. Odmah sam počela da se pakujem, a samo pet minuta kasnije me pozvala i rekla da avion polijeće za dva i po sata iz Zagreba – priča za “Glas” Milena.

Iako se u prvom trenutku činilo kao nemoguća misija, Milenu je poznanica prevezla do Banjaluke, odakle je sanitetskim vozilom stigla do Zagreba i to samo tri minuta prije čekiranja za ulazak u avion.

– Sletjela sam u Frankfurt, a odatle u Vilnjus, gdje me čekao vozač. Brinula sam se da neću stići na vrijeme jer smo pet sati proveli na granici Bjelorusije. Kada sam napokon stigla na kliniku, nisam razmišljala ni o bolu, ni o čemu drugom jer sam samo željela na operacioni sto – ističe Milena.

Buđenje iz anestezije bilo je teško i bolno, ali nada da će njeno tijelo prihvatiti novi organ i darovati joj život kakav priželjkuje daje joj snagu.

– Pomalo se brinem kako će sve proći, ali slušam samo iste priče, da su ovdje doktori najbolji i da sve čine da sve bude odlično. Vjerujem da će tako i biti. U Minsku ću ostati sigurno mjesec, ako ne i duže – rekla je Milena. Dodala je da je u posljednje dvije godine u Minsk putovala svaka tri mjeseca kako bi joj tamošnji ljekari obavili prijeko potrebne pretrage i kontrole.

– Svojom borbom sam sve izdržala. Hvala doktorici Jasminki Vučković jer ni u jednom momentu nije odustala od mene. Vjerovala je kao i ja da će stići sudbonosni poziv iz Minska. Hvala mom donoru, iako ne znam ko je. Nadam se da ću uskoro biti zdrava, što priželjkujem odmalena – navela je Milena.

U Fondu solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povreda djece u inostranstvu “Duša djece”, koji je za troškove Mileninog liječenja izdvojio 100.000 evra, kažu za “Glas” da je od velike važnosti bila brzina transporta djevojke do Minska budući da od poziva pa do same transplantacije mogu maksimalno proći 24 sata.

– Iskoristili smo sve svoje resurse kako bi Milena na vrijeme došla u Minsk. Posebnu zahvalnost dugujemo Domu zdravlja Banjaluka koji je obezbijedio sanitetsko vozilo kojim je djevojka prevezena do aerodroma. Hvala i agenciji “Travel plan” jer je u kratkom roku uspjela obezbijediti avionske karte. Zahvaljujući angažmanu brojnih ljudi Milena je stigla na vrijeme i transplantiran joj je bubreg u nedjelju, 6. oktobra – rekli su u Fondu solidarnosti i dodali da se Svjetlanovićeva, za koju ističu da je sinonim za borbu i primjer svim ljudima svijeta, za sada uspješno oporavlja.

Podrška predsjednika

Na transplantaciju bubrega u Minsku čeka još jedno dijete iz Srpske, a budući da BiH nije dio Eurotransplanta, ovakve operacije naše djece teško su izvodljive u zemljama Evropske unije, zbog čega je Fond zdravstva RS uspostavio saradnju sa zdravstvenim ustanovama u Bjelorusiji.

Zbog ratnih dešavanja otežan je transport pacijenata do Bjelorusije, zbog čega je još ranije, o čemu je “Glas” pisao, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik svoje vozače stavio na raspolaganje porodicama i djeci koja čekaju transplantaciju bubrega u Minsku. Vozači predsjednika Srpske već nekoliko puta do sada su vozili djecu do Minska kada su išli na redovne preglede.