Srce “krvari”! Baka Jelica otišla kod sina u grad radi liječenja, pa se od unukinih riječi slomila

21.11.2024. | 08:37

Stariji ljudi često nose priče koje su i dirljive i bolne, svjedočeći o nepravdama koje su doživjeli od onih koje su najviše voljeli.

Među njima je baka Jelica iz sela kraj Loznice, žena koja je cijeli život posvetila porodici i vrijednom radu. Međutim, kada je, zbog narušenog zdravlja, otišla kod sina u Beograd, doživjela je nešto što nije mogla ni da zamisli hladnoću i odbacivanje.

Kako je otkrila, ono što je doživjela od svoje unuke iz Beograda ostavilo ju je bez riječi i slomljenog srca.

– Cijeli život sam provela u selu, gdje su me svi znali kao vrijednu i poštenu ženu. Muž i ja smo izveli troje djece na pravi put. Nismo imali mnogo, ali ono što smo imali dijelili smo s ljubavlju. Sin je otišao u Beograd, završio fakultet i zaposlio se, na šta sam bila neizmjerno ponosna. Kad god bismo se čuli, zahvaljivao mi je na svemu što sam uradila za njega – započinje Jelica svoju priču.

Prije nekoliko mjeseci, baka Jelica je počela da osjeća ozbiljne zdravstvene tegobe.

– Ljekar iz našeg doma zdravlja mi je rekao da moram kod specijaliste u Beograd. Sin me odmah pozvao da dođem kod njega, da mi pomogne. Uz težak kofer i srce puno nade, uputila sam se u glavni grad, vjerujući da će u svom sinu i njegovoj porodici naći mir, htjela sam sa njima da podijelim svoje strahove vezane za moju dijagnozu – rekla je ona.

Put u Beograd i neočekivana reakcija unuke

Međutim, već prvih dana njenog boravka u Beogradu dogodilo se nešto što je nije ostavilo ravnodušnom.

– Unuka, koja ima 18 godina i ide u gimnaziju, jedva da mi je rekla ‘zdravo’ kad sam stigla. Pokušala sam da je uključim u razgovor, da je pitam kako je u školi, ali samo je slegnula ramenima i otišla u svoju sobu – kaže Jelica.

Pravi šok uslijedio je nekoliko dana kasnije, kada je unuka, u očiglednom nezadovoljstvu, rekla nešto što baka nikada neće zaboraviti.

– Došle su joj drugarice na ručak. Ja sam ga napravila i baš željela da ih ugostim. One su se međusobno kikotale, tiho pričale. Željela sam da se uključim sa njima u razgovor i pitala ih standardna pitanja, kakvi su đaci, šta im rade roditelji, imaju li neke simpatije… Unuka je odgurnula tanjir od stola, odjednom je rekla: ‘Bako, možda bi bilo bolje da se vratiš u svoje selo. Ovdje nas blamiraš. Nije ti tu mjesto. Moje drugarice te gledaju kao čudakinju.’ Nisam mogla da vjerujem šta čujem. Kao da me neko ubo u srce – priča Jelica, sa suzama u očima.

Razočaranje koje teško prolazi

Jelica priznaje da joj je bilo teško da prihvati unukine riječi.

– Zar je moguće da me dijete, koje sam čuvala kao bebu i za koje sam uvijek spremala najljepše pite i kolače kad bi dolazilo u selo, sada ovako odbacuje? Samo zato što sam iz sela – govori ona pa dodaje da se trudi da razumije njen svet i način razmišljanja, ali ne može da opravda ovakvu grubost:

– Ja znam da mladi danas gledaju na mnoge stvari drugačije, ali porodica treba da bude svetinja. Ovo me je zaboljelo više od bilo čega.

Povratak u selo sa teškim mislima

Poslije nekoliko nedjelja provedenih u Beogradu, Jelica je odlučila da se vrati u svoje selo.

– Nisam željela da pravim neprijatnosti. Rekla sam sinu da moram nazad jer me čekaju obaveze kod kuće. On je insistirao da ostanem, ali nisam mogla. Previše mi je teško bilo da živim pod istim krovom s unukom koja me tako odbacila – objašnjava ona. Iako je povratak kući donio olakšanje, rana na srcu je ostala.

– Ne mogu da prestanem da razmišljam o tome šta sam uradila pogrešno. Da li sam negde zatajila kao baka? Ili je svijet toliko otišao u drugom pravcu da djeca više ne razumiju vrednost porodice? – pitala se ona.

Nakon ove priče, ostaje da se zamislimo koliko su stariji članovi naših porodica često nepravedno zanemareni i osuđivani. Možda bi trebalo više da slušamo njihova osjećanja i pružimo im ljubav koju oni nesebično pružaju nama.

Poštujte svoje bake i deke. Možda vam ponekad djeluju staromodno ili vas nerviraju svojim pričama, ali oni su tu zbog vas. Njihova ljubav je iskrena i čista, i jednog dana, kada ih ne bude, poželjećete da ste im rekli jedno obično: Hvala za sve i volim te, piše Stil.