Stomatologija, sekta, droga, rokenrol: Bogata i zanimljiva biografija monaha Arsenija

11.12.2024. | 19:27

Monah Arsenije često puta dospijevao je u centar pažnje javnosti. Kako zbog zanimljivog spoja muzičke karijere i crkve, tako i zbog stavova koji su bili jasno i glasno rečeni, a odnosili su se na poteze Jelene Đoković i Ane Ivanović.

Prije nego što se zamonašio, Aleksandar Jovanović bio je veoma aktivan na muzičkoj sceni. Svirao je sa članovima ЕKV, a o svom iskustvu 2006. je objavio knjigu “Bog i rokenrol”.

Nakon što je ušao u “crkvene vode” Arsenije je sedam godina proveo u manastirima širom svijeta, bio osamljen pet godina na planini bez kontakta sa svjetovnim, da bi pronašao put spasenja i izašao iz pakla iz kog nisu mogli njegovi prijatelji.

U manastiru Ostrog Arsenije je otvorio dušu otvoreno pričajući o narkoticima, svom i životu svojih prijatelja.

“Naduvaš se hašišom, uzmeš gitaru, kreneš u svoj svijet, a od tog svijeta, samo je jedan korak do suicida“, počinje priču Arsenije.

Biografija monaha Arsenija

Aleksandar Jovanović rođen je u Beogradu 1960. godine, u porodici prosvetnih radnika, u svijetu muzike bio je poznat pod nadimkom Aca Plavi.

Poslije završene Treće beogradske gimnazije, diplomirao je na Stomatološkom fakultetu u Beogradu. Za vrijeme studija bio je dio društva najpoznatijih rok muzičara jugoslovenskog “crnog talasa”, a tu su bili umjetnici poput Milana Mladenovića, Bojana Pečara, Margite Stefanović.

Aleksandar se 1989. godine preselio u Njujork, sa svojim najboljim prijateljem Dušanom Gerzićem Gerom, sa kojim se družio još od ranog djetinjstva. U Njujorku postaje dio istočnjačke sekte “Guru Maharadži”, kao i instruktor meditacije. U Americi je otkrio pravoslavlje koje mu je kasnije bilo vodilja u životu.

Jovanović je 1993. godine prvi put otišao na Svetu Goru, a naredne godine se zamonašio i dobio monaško ime Arsenije.

Knjiga o kojoj se mnogo pričalo

“Kada sam objavio knjigu ‘Bog i rokenrol’ neki su mi zamjerili. Pitali me ko će to da čita. A mladi su je dijelili između sebe, koliko njih se skinulo s droge poslije moje knjige. Moramo da živimo u ovom vremenu, a ne u srednjem vijeku. Svi moji prijatelji – muzičari, pjesnici, glumci, slikari – pokošeni su sidom, hepatitisom i pronađeni predozirani. Oni koji su ostali da žive još uvijek su među istim zidovima“, rekao je monah Arsenije.

Najbolniji gubitak za Arsenija je najbolji drug iz djetinjstva, slikar Dušan Gerzić Gera kog je takođe pokosio heroin.

“Rokenrol ostavlja ožiljke i teške posljedice. Pisao sam otvoreno, a Bog mi je svjedok da nisam ništa izmislio, jer sam i ja praktično bio gori od svih njih“, dodao je.

Tadašnje nastupe objašnjava kao “mistične obrede”:

“To su bile električne liturgije, na toj liturgiji pričešće je bio narkotik, džoint ili crta. A kako je svijet rokenrola tako dobar, zašto nam treba narkotik – postavljam pitanje i sebi i djeci ovog vijeka. Moje je da pokušam da objasnim i prevedem ljudima ono što ne vide, jer nisu iskusili, jer i ja sam bio mangup, probisvijet, čitao sam i gledao i doživio svašta. Rokenrol ima neki smisao samo u počecima i da to bude samo jedna vrsta bunta protiv sivila svakodnevice, ukoliko se pređe granica, uz konzumiranje narkotika, on postaje otrovan, ako se pretjera postaje smrtonosan“, zaključuje priču monah Arsenije.

Šta monarh priča danas?

U moru tema koje otvara jedna je posebno zanimljiva – brza hrana.

“Zašto su na Zapadu ljudi predebeli? Zato jer im je duša beskrajno gladna, a tijelo im je sito. Oni jedu da utole glad, ne fizičku, već duhovnu, a ona ne može da se utoli hranom u fast fudu. Nema ljubavi. Društvo odvlači roditelje van kuće, preopterećeni su, nemaju vremena za djecu. Vaspitavani smo bez ljubavi. Zato imamo epidemiju psihičkih bolesti. Od lakših, poput anksioznosti, strahova i depresije, pa do najtežih stanja. To sve potiče od uništavanje žene koja gubi dva svoja najmoćnija oružja: ženstvenost i ljupkost. Izgubivši kontakt sa Bogom i onim što joj je Bogom dano takmiči se sa muškarcem. Djeca odrastaju u tom ambijentu i kada majke izgube svoju crtu žene, onda i djevojčice, njihove kćerke, postaju još gore. Muška djeca počinju da mrze majke koje ih nisu vaspitale da vole ženski rod i to stvara ambijent nasilja u kojima muškarci maltretiraju žene i djecu. Gubi se svaka mjera“, priča monah.

Pomoć za probleme nalazi se u vjeri.

“Mi i ne znamo šta je to pravoslavlje. Čak i mnogi naši sveštenici ne znaju kojom silom raspolaže pravoslavlje. Dođe im mlad čovjek sa problemima, oni ga pošalju na psihijatriju. Ne znaju da je molitva ta koja ima silu iscjeljenja. Toga i neki u Crkvi nisu svjesni. Kada kod mene dođe neki mlad čovjek sa problemima, molitva je vrhovna terapija. Mi imamo fiziološki i duhovni imunitet. Duhovni imunitet brani nas od demonskih sila, kao što nas fiziološki brani od virusa. Molitva izbacuje zlo i priprema nas za vrhovni susret kada srce prestane da nam kuca, kada se naš duh, duša i ličnost spremaju za novo rođenje. Molitva menja zakonitosti vremena i zakonitosti fizike. Usporava starenje. Pustinjaci su živjeli po 100-120 godina. Molitva je najbolji botoks“, priča monah i dodaje:

“Sami stvaramo pakao. Nije Bog stvorio pakao, mi ga stvaramo. Autodestruktivnim životom, zlim pomislima i djelima uništavamo dušu, srce, um koji suočavanje sa božanskom, netvarnom svjetlošću poslije smrti doživljavaju kao mučenje i pakao. Kao što se bolestan čovjek sklanja od sunca, tako i bolesnoj duši smeta i muči je svjetlost božanske ljubavi sa kojom se suočava poslije smrti tijela“, piše Kurir.