Traume iz djetinjstva nisu prazna priča: Četiri osobine odaju ljude kojima roditelji nisu pružili dovoljno ljubavi
11.12.2024. | 20:58Prema bračnoj i porodičnoj savjetnici Tini Fej, djetinjstvo je temelj emotivnog razvoja. Ono što osobe prožive u tim ranim godinama, oblikuje ih za cijeli život.
Nedostatak topline i ljubavi može ostaviti dubok trag, ali to ne znači da takve osobe ne mogu da savladaju te izazove i imaju srećan život.
Ipak, postoje određene osobine koje su česte među ljudima koji su odrasli bez mnogo nježnosti i topline. Porodična savjetnica je izdvojila nekoliko.
1. Teškoće u uspostavljanju veza
“Ljudi su društvena bića koja žude za povezivanjem, ali oni koji su odrasli s malo topline mogu imati poteškoće u formiranju emotivnih veza. Kao da pokušavaju da govore jezik koji nikada nisu naučili. To ne znači da ne žele povezanost, već im često nedostaju alati i iskustvo”, objašnjava Tina Fej za “Hack Spirit”. Uz strpljenje i podršku, mnogi uspjevaju da razviju duboke i značajne odnose.
2. Jaka potreba za nezavisnošću
Osobe koje su odrasle bez emotivne podrške često razviju snažan osjećaj nezavisnosti, što je poput instinkta preživljavanja. “Oslanjajući se isključivo na sebe, takve osobe su izgradile otpornost i samopouzdanje. Ipak, ova osobina može otežati prihvatanje pomoći i otvaranje prema drugim ljudima, što zahtjeva svjesno nastojanje da se pronađe ravnoteža između samostalnosti i povjerenja u ljude”, kaže Fej.
3. Osjetljivost na odbacivanje
“Odbacivanje je dio života, ali za osobe koje su odrasle bez ljubavi, to može biti izrazito bolno. Takve osobe često očekuju odbijanje čak i u neutralnim situacijama što može aktivirati iste djelove mozga kao i fizički bol. Ovo nije pretjerana reakcija, već duboko ukorijenjen mehanizam razvijen tokom djetinjstva”, napominje Tina.
4. Izuzetna samostalnost
Ljudi koji nisu imali emotivnu podršku u djetinjstvu nauče da se oslanjaju isključivo na sebe.
To može dovesti do izuzetne otpornosti, ali i do izolacije i nepovjerenja prema drugima.
“Ova strategija, koja je bila korisna u detinjstvu, može biti manje funkcionalna u odraslom dobu, što zahtjeva svjesno prilagođavanje. Razumijevanje ovih znakova nije samo alat za bolje razumijevanje sebe ili drugih, već i prilika za razvijanje empatije i podrške onima koji možda još uvijek nose tragove svog djetinjstva”, zaključila je Fej, prenosi Najžena.