U tibetanskom plemenu jednu ženu dijele suprug i njegova braća VIDEO

28.02.2024. | 23:18

U Nepalu udajom za svog supruga zapravo udaje za cijelu porodicu, a sva braća imaju ista prava. Poliandrija se razvila zbog nemaštine. Ženidbom se zemljište cjepka i svaki od braće ima pravo na svoj dio, a brak s jednom ženom sprečava dijeljenje posjeda.

Dorje, Pema i Sonam su Tibetanci koji žive u Limiju, području od 200 kvadratnih milja u Nepalu, preko granice iz Tibeta. Oblik braka u koji će ući Dorijanova braća Pema i Sonam je bratska poliandrija – jedan je od najrjeđih oblika braka na svijetu, dva brata dijele istu ženu i sa njom i postelju. Za mnoge tibetanske socijalne slojeve, on tradicionalno predstavlja idealan oblik braka i porodice.

Bratska polijandrija funkcioniše po jednostavnom sistemu. Dva, tri, četiri ili više braće zajedno uzimaju ženu, koja napušta svoj dom da bi došla da živi sa njima. Tradicionalno, brak su dogovarali roditelji, sa djecom, posebno ženskom, koja su tek progovorila ili prohodala, to su obično baš male djevojčice. To se ni danas u plemenu u Nepalu nije promijenilo i dalje roditelji biraju za koga će kćerke da se udaju. Ceremonije vjenčanja se razlikuju od regije do regije i kreću se od toga da sva braća sjede zajedno kao mladoženje do toga da samo najstariji to formalno čini. Muškarci obično ulaze u brak kada postignu srednje tinejdžerske godine.

Najstariji brat je obično dominantan u smislu autoriteta, odnosno upravljanja domaćinstvom, ali sva braća dijele posao i učestvuju kao seksualni partneri. Tibetanski muškarci i žene nemaju problem da braća dijele istu ženu, tu nema ništa neobično, i ne smatraju taj čin odbojnim ili skandaloznim, i podrazumijeva se da žena tretira svu braću isto.

Otac ne pokazuje naklonost prema djeci iako je biološki

Među djecom nema bliskosti, niti otac pokazuje naklonost prema svom djetetu čak i ako zna da je pravi otac jer, na primjer, njegova druga braća nisu bila kod kuće u vrijeme kada je žena zatrudnela. Djeca, zauzvrat, smatraju svu braću svojim očevima i tretiraju ih jednako, čak i ako takođe znaju ko je njihov pravi otac. U nekim regionima djeca koriste izraz “otac” za najstarijeg brata i “brat očev” za ostale, dok u drugim područjima svi braća nazivaju jednim izrazom, modifikujući to upotrebom “stariji” i “mlađi”.

Šta je Poliandrija?

Poliandrija je bračni aranžman u kojem žena ima više muževa. U Tibetu, ti muževi često su braća, “bratska poliandrija”. Briga o tome koje dete je začeto od strane kog brata je samo na ženi. Ona može ili ne mora reći ko je otac, jer ne želi da stvori konflikt u porodici ili nije sigurna ko je biološki otac. Istoriski, društveni sistem je primoravao na vjenčanje unutar određene socijalne klase.

Kada je Narodna Republika Kina anektirala Tibet, politički sistemi u mnogim regionima Tibeta ostali su nepromijenjeni sve do 1959. i 1960. godine, kada su političke reforme promijenile vlasništvo nad zemljom i poreske sisteme.

Od 1981. godine, vlada Tibetanske autonomne regije više ne dozvoljava nove poliandrične brakove prema porodičnom zakonu.

Kao što će biti dalje objašnjeno, osnovni razlog za poliandrični brak među Tibetancima je čista ekonomija: sprečavanje deljenja zemlje, stada i druge imovine, ali kad dovedu mladu oni dobijaju pojačanje radne snage u porodici.

“Princip mono-braka” nalaže da za svaku generaciju, samo jedan brak bude dozvoljen kolektivno među svom muškom braćom, i djeca rođena iz ovog braka su članovi porodične jedinice koji imaju puna zakonska prava.

Porodična organizacija bila je zasnovana na ovim dva obrasca kako bi se izbjeglo dijeljenje njihovih imanja. Generacija sa dva ili više bračna domaćinstva smatrana je nestabilnom jer bi mogla izazvati ozbiljne konflikte koji bi mogli podijeliti njihovu korporativnu porodičnu zemlju. Poligamni brak, stoga je nastao kao rješenje ovog potencijalnog problema.

Da bi se pojasnilo, razmotrimo porodicu sa dva ili više sinova. Tibentanska pravila o nasleđivanju dala su svim muškarcima porodice pravo da zahtjevaju dio porodične imovine, tako da ako bi svaki sin uzeo drugu nevjestu, postojala bi različita bračna domaćinstva, što bi dovelo do deljenja zemlje među različitim sinovima i njihovim porodicama. Da bi se izbjegla ova situacija, rješenje je bilo bratski poliandrični brak, gde bi braća dijelila nevjestu. Bi-bratski poliandrični brakovi bili su češći od tri- ili četverostrukih poliandrija, jer su ovi kasniji oblici braka često bili karakterisani ozbiljnim porodičnim tenzijama. Korišćeni su različiti mehanizmi kako bi se smanjio broj sinova u domaćinstvu, kao što je činjenje jednog sina celibatnog monaha, ili slanje sina da postane usvojeni mladoženja porodici bez muške djece.

Još jedna vrsta braka, iako retka, jeste “poliginistički brak”. U porodici gde su sva deca bila ženska, sestrinski poliginistički brak predstavljao je najčešći izbor. U tradicionalnim pravilima nasleđivanja, samo muškarci su imali prava na zemlju, ali tamo gde nije bilo muškaraca da ih naslede, kćeri su imale pravo na zemlju korporacije. Da bi se održala porodična jedinica, kćerke bi djelile mladoženju koji će se preseliti matrilokalno i postati član suprugine porodice.

Dvogeneracijski poligamija bila je prisutna kao primjena principa mono-braka. Razmotrimo porodicu u kojoj je majka preminula prije nego što se sin oženio. Ako je udovac ponovo oženjen drugom ženom, stvorila bi se dva bračna domaćinstva, što bi dovelo do konačnog deljenja imanja. Dvogeneracijski poliandrični brak, gdje bi otac dijelio suprugu sa sinom, bio je stoga rješenje da se izbjegne ovaj problem. Suprotno tome, kada je žena bez muških potomaka bila udovica, dijelila bi muža sa svojom ćerkom (“dvogeneracijska poliginija”), čime bi se izbjeglo dijeljenje zemlje.

U ovim korporativnim mono-brak porodicama, glava porodice, koja je imala dominantnu ulogu u porodici, nazvana je trong bej abo (ili jednostavno abo). Abo koji je upravljao imovinom i resursima porodične jedinice, uvijek je bio muškarac, i gotovo uvijek najstariji muškarac starije generacije na vlasti. Ponekad bi mlađi brat preuzeo ulogu abo kada bi najstariji muškarac otišao u penziju.

U porodičnim poreskim obveznicima, poliandrični i monogamni brakovi bili su češći oblici braka, dok je mnogo manje bio rasprostranjen poligamni brak. Dvogeneracijski oblici poliandrije, međutim, bili su vrlo rijetki.

Uredba izdata od strane vlade Tibetske autonomne regije 1981. godine odobrila je sve poligamne brakove formirane pre datuma stupanja na snagu, ali ne i one formirane nakon datuma, bez krivičnog gonjenja za kršenje uredbe. U praksi, takva porodica bi bila registrovana kao monogamna porodica između žene i najstarijeg muža, prenosi Stil.